Punih petnaest godina najaktivnijeg djelovanja nezaboravne prvakinje HNK-a Branke Stilinović bilo je obilježeno neprestanim nizanjem uspjeha. Ostvarujući ulogu za ulogom, kao vjerna članica zagrebačke Opere, upisala se zlatnim slovima u njezinu povijest.
U repertoaru dramskog soprana nema malih ni srednjih uloga. Sve su glavne ili naslovne. Glas Branke Stilinović iskonski je dramski sopran velike prodornosti i snage kojemu je ona znala dati obilježja mladodramskog soprana, a u nekoliko se uloga istaknula i naglašenim lirskim karakteristikama. Na opernim pozornicama ostvarila je 22 uloge, dvije na cjelovitim snimkama opera i jednu na fragmentarnoj snimci opere, ukupno 25 uloga.
Sa sedam uloga u domaćem repertoaru trajno je zadužila hrvatsku opernu reprodukciju, ponajprije ulogom Dalmaro na praizvedbi istoimene opere Jakova Gotovca. Ostvarenje Đule u Eri s onoga svijeta od povijesnog je značenja zbog cjelovite Jugotonove snimke i njezinih kasnijih adaptacija. Eva u scenskom tumačenju Branke Stilinović i Jelena na cjelovitoj snimci opere Nikola Šubić Zrinjski već su po toj dvojnosti poseban dragulj u hrvatskoj opernoj reprodukciji.
Slavenski repertoar obuhvaća Lizu u Pikovoj dami, Maricu u Prodanoj nevjesti, Natašu u Ratu i miru, Jaroslavnu u Knezu Igoru i Tatjanu u Evgeniju Onjeginu. Micaëla u Carmen iz francuskog je repertoara, Donna Anna u Don Giovanniju iz Mozartova. Uz Leonoru u Fideliju, u njemačkom repertoaru ostvaruje Sentu u Ukletom Holandezu, ulogu što ju je na inozemnim gostovanjima pjevala na njemačkom jeziku, a poslije i na hrvatskome, kao što su se sve opere u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu tada pjevale u hrvatskim prijevodima.
Umjetnost Branke Stilinović obilježavaju vokalni temperament i strast u izljevima dramatske snage, ali i suzdržanost tihih tonova i pjevanja sotto voce kojom je proćutjela suptilne emocije svojih junakinja. Vokalni temperament i strast dolazili su do izražaja u verističkom repertoaru Santuzze u Cavalleriji rusticani i Madeleine u Andréu Chenieru, a osobito u naslovnim ulogama opera Tosca i Gioconda.
Šezdesete godine obilježila je interpretacijama Verdijevih uloga, posebice drugu polovicu ulogom Aide i nastupima u Requiemu, uz Ameliju u Krabuljnom plesu, Leonoru u Trubaduru i Abigaille u Nabuccu.
Odlična tehnička postava glasa zasnivala se na vladanju dahom i savršenoj glasovnoj kontroli, širokim legato lukovima i pomno oblikovanom dinamikom s bogatim nijansama.
Publika ju je poslije predstava čekala na službenom ulazu u kazalište da joj daruje cvijeće, a da ona publici daruje fotografiju s potpisom nakon što joj je sa scene darovala srce likovima što ih je tumačila. Srce koje je progovaralo kroz njezin zlatan glas.
Ovom monografijom autor obilježava 40. obljetnicu publicističkog rada. Knjiga donosi opsežnu teatrološku građu o karijeri Branke Stilinović, uz popis svih opernih i koncertnih nastupa. Taj materijal ujedno je prilog i dokument povijesti zagrebačke Opere u razdoblju od 1959. do sredine 1970-ih godina. Nakladnik je Društvo Hilarion.
Monografiju će predstaviti akademik Boris Senker.
