Gostovanje u sklopu HNK2EU – Ciklusa europskog kazališta u Zagrebu
Slovensko narodno gledališče Nova Gorica
Autorski projekt Tomija Janežiča
1973
Transgeneracijska dokumentarna fikcija
Koprodukcija: GO! 2025 – Europska prijestolnica kulture, Nova Gorica
Događaj je dio službenog programa GO! 2025.
Godina je 1973., Jugoslavija je postala europski prvak u košarci, Fellini snimio Amarcord, Pink Floyd izdao The Dark Side of the Moon, a Pengov svoju nezaboravnu ploču u zahodu. Josipa Lisac pjeva Dnevnik jedne ljubavi, Američko psihijatrijsko udruženje uklanja homoseksualnost iz svog priručnika duševnih smetnja, završava američko sudjelovanje u Vijetnamskom ratu, u New Yorku imamo prvi poziv mobilnim telefonom, a sljedećeg dana otvara se World Trade Center. Uz pomoć SAD-a 11. rujna Pinochet ruši demokratski izabranu vladu u Čileu i preuzima vlast. Jedna od najdužih potpunih pomrčina Sunca u 2. tisućljeću mogla se vidjeti nad ekvatorijalnom Afrikom. Prestaje s radom žičara za Svetu goru, osnovano je gljivarsko društvo Nova Gorica, a Atletski klub Nova Gorica slavi prvih deset godina djelovanja. Nova Gorica je domaćin Sportskih igara radnika drvne industrije Socijalističke Republike Slovenije. U obitelji o kojoj govori predstava 11. rujna 1973. zbivaju se događaji zbog kojih će u budućnosti sve biti drukčije no što je bilo prije. Godina 1973. otvara vrata u međugeneracijske obiteljske priče koje se protežu cijelim 20. stoljećem sve do današnjih dana.
Predstava 1973 transgeneracijska je dokumentarna fikcija koja se temelji na osobnim pričama autora. Riječ je o priči iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća koja niče iz tadašnjih stanova. Priča je to povezana s mnogim lokalnim i globalnim događajima koji Novu Goricu spajaju s različitim gradovima diljem svijeta. Predstava je dio kazališne dodekalogije 1972.–1983., odnosno cjelogodišnjega kazališnog omnibusa od dvanaest projekata u režiji Tomija Janežiča koji nastaju u Novoj Gorici, Ljubljani, Temišvaru, Ivano-Frankivsku i Novom Sadu pod okriljem Ustvarjalnega centra Krušče. Tijekom 2025. godine predstavljena je u sklopu programa Europske prijestolnice kulture 2025. Nova Gorica – Gorizia tako da je svakog mjeseca na repertoaru jedan od dvanaest projekata. Dodekalogija opisuje mrežu životnih sudbina koje se protežu kroz vrijeme obilježeno putovanjima i selidbama. Ponajprije je riječ o omnibusu o samom kazalištu.
Redatelj i dramaturg: Tomi Janežič
Scenograf: Branko Hojnik
Kostimografkinja: Marina Sremac
Autor glazbe: Samo Kutin
Autor videa: Carlo Zoratti
Asistentice redatelja: Tjaša Črnigoj, Mojca Madon
Asistentice scenografa: Katarina Prislan, Lara Reichmann
Asistentica kostimografkinje: Slavica Janošević
Jezična savjetnica: Anja Pišot
Oblikovatelji svjetla: Tomi Janežič i Branko Hojnik
Oblikovatelj zvuka: Gašper Torkar
Snimatelj videa: Stefano Giacomuzzi
Snimatelj zvuka za video: Renato Rinaldi
Savjetnica za znakovni jezik: Tina Strel
Podjela
Tamara Avguštin (kao gošća), Ana Facchini, Arna Hadžialjević, Patrizia Jurinčič Finžgar, Anuša Kodelja (kao gošća), Helena Peršuh, Matija Rupel, Marjuta Slamič, Žiga Udir
U predstavi su korištene i autorske skladbe skupine Mulčer (Samo Kutin, Andrej Fon i Szymon Gasiorek) i skladbe Same Kutina u suautorstvu s Enjom Grabrijan.
Ostali glazbenici koji surađuju sa Samom Kutinom u glazbi za Dodekalogiju 1972. – 1983. jesu Jure Boršič, Kaja Draksler, Jošt Drašler, Vid Drašler, Andrej Fon, Szymon Gasiorek, Iztok Koren, Ana Kravanja, Dejan Lapanja, Eduardo Raon i Tea Vidmar.
Korištena je i glazba s ploče Odpotovanja Tomaža Pengova i druga glazba iz 1973. godine.
Predstava se izvodi na slovenskom uz titlove na hrvatskom jeziku.
Trajanje: 4 sata i 30 minuta uz dvije stanke
