Četiri sestre vraćaju se u Zagreb iz Beča, Glasgowa, Berlina i Londona poštujući majčinu želju da budu uz nju prije operacije. Tri su nekako uspjele stići na vrijeme, četvrta je zapela negdje na aerodromu pokušavajući uhvatiti stabilnu mrežu i barem digitalno biti uz njih.
Saša, Sabina, Sofia i Suzana vode veoma različite živote i svaka kao da se nalazi nadomak velikoj životnoj odluci, u pokušaju promjene, nerijetko u otporu, svaka na svoj način nepomirena sa sobom i životom koji ju je zatekao. Između njih su ideološki prijepori, nepremostive razlike, ali i gusta mreža sestrinske empatije i ljubavi. Tena Štivičić u drami Raseljene razmatra novi svijet nakon epidemije bolesti COVID-19, proces raspada i pojedince koji, unatoč krizi identiteta, tragaju za smislom ili domom. Njezine protagonistice ponovno su u tranzitu, između odlaska i povratka, u liminalnom prostoru ljutnje, tjeskobe, iritacije i neprestane brige. One više nemaju kamo otići, a nemaju se ni kamo vratiti. Dom koji su napustile mijenja se, smrt uzima roditelje i susjede. Domovi koje su sagradile urušavaju se. Gradovi u koje su pobjegle nisu ispunili svoja obećanja. Četiri sestre Tene Štivičić, slično kao i njihove čehovljevske prethodnice, maštaju o novim početcima.
Drama Raseljene nije samo psihološka studija obiteljskih odnosa u trenutcima neizvjesnosti već i analiza globalne krize. U svijetu u kojemu se spone među ljudima raspadaju, a zajednice urušavaju događa se slom u komunikaciji. Sestre nisu razdvojene samo vidljivim, jasno ocrtanim geografskim granicama već je svaka, unutar vlastite realnosti, otuđena u svojemu ideološkom polju svakodnevice. Njihov susret u stvarnom svijetu u trošnom stanu natrpanom reliktima postaje prilika za ponovno upoznavanje i prepoznavanje u beskonačnoj osamljenosti suvremenog svijeta. Njihova samoća, pa čak i očaj, stvara prostor za kompromis, dijalog i bolne istine, pukotinu koja će, možda samo tijekom jedne večeri, rastvoriti prostor nade za sve one koji preostaju.
Drama Raseljene praizvedena je u njemačkom kazalištu Berliner Ensemble u režiji Laure Linnenbaum te je za nju autorica dobila Nagradu Helene Weigel. Hrvatsku premijeru režirat će višestruko nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac.
