Četiri sestre vraćaju se u Zagreb iz Beča, Glasgowa, Berlina i Londona poštujući majčinu
želju da budu uz nju prije operacije. Tri su nekako uspjele stići na vrijeme, četvrta
je zapela negdje na aerodromu pokušavajući uhvatiti stabilnu mrežu i barem digitalno
biti uz njih.
Saša, Sabina, Sofia i Suzana vode veoma različite živote i svaka kao da se nalazi
nadomak velikoj životnoj odluci, u pokušaju promjene, nerijetko u otporu, svaka na
svoj način nepomirena sa sobom i životom koji ju je zatekao. Između njih su ideološki
prijepori, nepremostive razlike, ali i gusta mreža sestrinske empatije i ljubavi.
Tena Štivičić u drami Raseljene razmatra novi svijet nakon epidemije bolesti
COVID-19, proces raspada i pojedince koji, unatoč krizi identiteta, tragaju za smislom
ili domom. Njezine protagonistice ponovno su u tranzitu, između odlaska i povratka,
u liminalnom prostoru ljutnje, tjeskobe, iritacije i neprestane brige. One više nemaju
kamo otići, a nemaju se ni kamo vratiti. Dom koji su napustile mijenja se, smrt uzima
roditelje i susjede. Domovi koje su sagradile urušavaju se. Gradovi u koje su pobjegle
nisu ispunili svoja obećanja. Četiri sestre Tene Štivičić, slično kao i njihove čehovljevske
prethodnice, maštaju o novim početcima.
Drama Raseljene nije samo psihološka studija obiteljskih odnosa u trenutcima
neizvjesnosti već i analiza globalne krize. U svijetu u kojemu se spone među ljudima
raspadaju, a zajednice urušavaju događa se slom u komunikaciji. Sestre nisu razdvojene
samo vidljivim, jasno ocrtanim geografskim granicama već je svaka, unutar vlastite
realnosti, otuđena u svojemu ideološkom polju svakodnevice. Njihov susret u stvarnom
svijetu u trošnom stanu natrpanom reliktima postaje prilika za ponovno upoznavanje i
prepoznavanje u beskonačnoj osamljenosti suvremenog svijeta. Njihova samoća, pa čak
i očaj, stvara prostor za kompromis, dijalog i bolne istine, pukotinu koja će, možda samo
tijekom jedne večeri, rastvoriti prostor nade za sve one koji preostaju.
Drama Raseljene praizvedena je u njemačkom kazalištu Berliner Ensemble u režiji
Laure Linnenbaum te je za nju autorica dobila Nagradu Helene Weigel. Hrvatsku
premijeru režirat će višestruko nagrađivana slovenska redateljica Nina Rajić Kranjac.
