Od svoje praizvedbe 1929. drama Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže postala je jedna
od najizvođenijih hrvatskih drama. Samo se u zagrebačkom HNK-u redovito postavljala
gotovo svakog desetljeća, kao da je svaka dekada imala potrebu ponovno prepoznati
svoje Glembajeve.
Drama je dio Krležina ciklusa Glembajevi koji se sastoji od jedanaest proznih
tekstova i tri drame objavljivanih u razdoblju između 1926. i 1930. godine. Drame iz
ciklusa smatraju se vrhuncima Krležine dramske snage i popularnosti.
Miroslav Krleža stvara Glembajeve kao literarnu fikciju, dekorativni pano naslikan
prema motivu jedne građanske civilizacije na odlasku, u agoniji. S jedne strane
oslikava egzaltiranu psihologiju ulice, a s druge privilegirano društvo ubojica i varalica
ispod kojih se „sve puši kao fosfor” dok oni piju šampanjac na vulkanu. Krleža prikazuje
svijet nepokretan u užasu, civilizaciju koja tone. I u njezinu središtu, rastrgan između
privatnog i političkog, osobne slobode i društvene odgovornosti, između oca i barunice
Castelli te života i samoubojstva, stoji Leone Glembay, ne samo glavni lik ove drame već
i jedan od najvažnijih protagonista hrvatske dramske književnosti.
Srednji i jedini živući sin Ignjata Glembaya i Irene Basilides-Danieli, Leone je u
obiteljskom krugu čudak, ein ungemütlicher Sonderling, slikar koji postiže lijepe uspjehe,
ali ne nužno i očekivano priznanje. Vraća se u svoj dom nakon što je, napustivši
Cambridge, jedanaest godina putovao od Pariza, preko Švicarske, do Calcutte povlačeći
se po mondenim francuskim toplicama i trošeći obiteljski novac.
U krugu obitelji, u samo dvadeset četiri sata, pokušava se distancirati od glembajevštine
u sebi i oko sebe. Stiješnjen je u ljubavne trokute, između požude i korupcije, tik
prije izbijanja velika skandala, noć uoči posljednjeg obračuna s ocem.
Krleža u Glembajevima oslikava ljude sa svim, kako je sam napisao, „ljudskim mutnim,
egoističnim, agresivnim, libidoznim ili čak perverznim sklonostima”. Svijet koji su
izgradili urušava se; pod njihovim prozorima (i ispod njihovih kočija) mrtvi su i obespravljeni,
u njihovim su tijelima prokletstva ili transgeneracijske traume. U jednoj noći, između
života i smrti, ponovno smo pozvani na posljednju večeru kod gospode Glembajevih.
Gospodu Glembajeve Miroslava Krleže režirat će istaknuti redatelj Paolo Magelli.