Predstava Marija Antoaneta za ovo nema vremena istražuje šutnju kao osobni i kolektivni
odgovor na iskustva zlostavljanja u kazališnoj struci propitkujući kako šutnja nastaje,
kako se održava i što stvara u onima koji je žive, promatraju ili nesvjesno sudjeluju
u njezinu održavanju. Ona je pokušaj da se odgovori na vječno pitanje: A kako to da
nitko nije ništa znao?
U središtu ove priče nije čin nasilja ni odnos nasilnika i žrtve, nego svjesni i nesvjesni
svjedoci te prostor oko njih – prostor prešućivanja zbog nelagode, prilagodbe,
lojalnosti, straha, srama i nemoći. Tu granice postaju zamućene, a odgovornost se raspršuje
među kolektivom. Šutnja nastaje kao složen mehanizam preživljavanja, zaštite,
kontrole i pristanka uz tragikomičan pokušaj bijega od onoga što mnogi nikako ne žele
vidjeti.
Radnja se zbiva u kazalištu, a protagonistica je glumica srednjih godina, bliska
prijateljica i dugogodišnja suradnica optuženog redatelja. Zatječemo je u trenutku izbijanja
skandala, prije generalne probe redateljeve nove predstave u kojoj igra glavnu
rolu – Mariju Antoanetu. Iz njezine perspektive promatramo kazalište kao prostor u
kojemu rad barem naizgled počiva na povjerenju i ranjivosti, ali i kao prostor u kojemu
odnosi mogu postati nevidljivi, a ono što se događa iza zatvorenih vrata može proći bez
glasnih svjedoka.
U vremenu kada se zbog konkretnih slučajeva zlostavljanja paradigma u javnosti
napokon pomalo mijenja istražujemo početno pitanje: A kako to da nitko ništa nije
znao? No Marija Antoaneta ne želi da se nju to pita, ona je iscrpljena i za to jednostavno
nema vremena.
Tekst je nastao u sklopu projekta Dramske rezidencije tijekom sezone 2024./2025.,
a na scenu će ga postaviti sama autorica Sanja Milardović.
