Nabucco, lirsko-dramsku operu u četiri čina, skladao je Giuseppe Verdi kao svoju treću operu 1841. prema talijanskom libretu Temistoclea Solere i drami Nabucodonosor Augustea Anicet-Bourgeoisa i Francisa Cornua iz 1836. te scenariju istoimena baleta Antonija Cortesija iz 1838. Opera je prvi put izvedena pod naslovom Nabucodonosor u milanskoj Scali, a zahvaljujući njezinu golemom uspjehu, Verdi je stekao reputaciju velikoga opernog skladatelja.
Tema opere teška je povijest židovskog naroda koji je bio izložen napadu babilonskog kralja i osvajača Nabukodonosora II. te je nakon poraza prognan iz svoje domovine. No povijesni događaji služe samo kao pozadina romantičnog i političkog zapleta. Verdija je kao velikog domoljuba posebno potaknuo prizor u kojemu zarobljeni Židovi na obalama rijeke Eufrata čeznu za dalekom domovinom, pa je u jednoj noći napisao poznatu zborsku ariju koja je postala dramaturškom i glazbenom okosnicom djela: Va pensiero, sull'ali dorate... (Poleti, misli, na krilima zlatnim...). Taj je refren ubrzo poslije praizvedbe djela izišao na talijanske ulice na kojima ga je mnoštvo pjevalo kao revolucionarnu himnu, a do danas se njime redovito izlazi na bis u mnogim opernim kućama diljem svijeta.
Gotovo četrdeset godina poslije premijernog izvođenja Nabucca u Operi zagrebačkog HNK-a to je djelo postavio redatelj Giancarlo del Monaco.
