Ernst Theodor Amadeus Hoffmann bio je pisac, pravnik, skladatelj, glazbeni kritičar i
karikaturist, višestruko darovit čovjek kojega je povijest književnosti zapamtila kao jednoga
od najvažnijih predstavnika njemačkog romantizma. Njegove fantastične i jezovite
pripovijetke u kojima se stvarnost isprepleće s fantazmagorijom snažno su utjecale na
mnoge pisce – od Poea i Baudelairea do Gogolја i Dostojevskog.
Na temelju njegovih novela Pješčuljak, Vijećnik Krespel i Izgubljeni odraz francuski
je skladatelj Jacques Offenbach 1881. godine napisao operu u kojoj sâm Hoffmann
postaje junakom vlastitih priča. Jedne pijane noći u krčmi u Nürnbergu pisac pripovijeda
studentima o tri ljubavi u svojem životu: Olimpiji, mehaničkoj lutki, Antoniji, nadarenoj
bolesnoj djevojci, i Giulietti, kurtizani. Svaku od tih ljubavi, obilježenu iluzijom,
gubitkom i neostvarivošću, razara inkarnacija istog neprijatelja. Okvirna radnja, povezana
s Hoffmannovom fascinacijom opernom pjevačicom Stellom, četvrtom pjesnikovom
ljubavlju, povezuje te priče u jedinstven, ali fragmentiran dramski luk.
Hoffmannove priče nisu linearna pripovijetka, već niz varijacija o ljubavi, umjetnosti,
iluziji i gubitku. Opera se razvija na granici između stvarnosti i fikcije, a isti
se likovi pojavljuju u različitim oblicima. Zbog toga je skladatelj ulogu piščeve nemeze
povjerio jednom izvođaču, kao što ulogu četiri Hoffmannove ljubavi često tumači ista
pjevačica. Offenbach je na djelu radio posljednjih godina svojeg života svjestan da možda
neće doživjeti njegovu praizvedbu. Preminuo je četiri mjeseca prije praizvedbe a da
nije dovršio posljednji, venecijanski čin.
Redatelj opere bit će Krešimir Dolenčić koji je već s velikim uspjehom postavio
Offenbachovo remek-djelo, a dirigent je Ayrton Desimpelaere, glavni dirigent Slovenskoga
narodnog gledališča u Ljubljani. Vizualno oblikovanje predstave, scenografiju i
kostimografiju potpisuje David Szauder, jedan od najistaknutijih suvremenih digitalnih
vizualnih umjetnika.