Opera Ljudski glas francuskog skladatelja Francisa Poulenca iz 1958. godine temelji se na istoimenoj jednočinki Jeana Cocteaua iz 1930., koji je režirao i izradio scenografiju za praizvedbu opere. Radnja se zbiva tijekom telefonskog razgovora između žene (u operi nazvana samo Ona) i njezina bivšeg ljubavnika koji je napušta zbog druge. Telefonska veza, kao posrednik između njih, često gubi signal i puna je prekida i šumova, čime se naglašava ne samo prostorna već i emocionalna udaljenost koja se ispriječila između njih.
Francis Poulenc bio je član francuske skupine Šestorice poznate po traženju duha nove francuske estetike koja se suprotstavljala impresionističkoj suptilnosti i vagnerijanskoj filozofskoj simbolici. Glazba Poulencova Ljudskoga glasa oslikava duševna stanja junakinje – od ljubomore, poricanja i bijesa, preko tjeskobe i samosažaljenja, do posve nostalgične reminiscencije i pokušaja samoubojstva – a glasovirska pratnja nastupa poput još jednog sudionika opere.
Ljudski glas postavila je istaknuta hrvatska dramaturginja Sanja Ivić.
