Drama Saloma (Salomé) Oscara Wildea dugo je privlačila Richarda Straussa kao potencijalni
libreto. Sâm je Wilde govorio da je Saloma pisana poput glazbene partiture, s
motivima koji se ponavljaju i oko kojih je stvorena radnja. Služeći se njemačkim prijevodom
Hedwig Lachmann i izbacivši neke refrene motive, Strauss je zadržao Wildeovu
dramsku okosnicu. Praizvedba opere Saloma održana je 1905. u Dresdenu. Sopranistica
u naslovnoj ulozi zbog moralnih je razloga odbila nastupiti u Plesu sedam velova te ju je
zamijenila plesačica. Taj presedan nije ostao osamljen. Cenzura je bila neumoljiva. London
je Salomu vidio tek 1910., i to u izmijenjenoj verziji. U Beču je Gustav Mahler bezuspješno
pokušavao ishoditi dopuštenje, pa je praizvedba čekala do 1918., a newyorški
Metropolitan operu je povukao nakon jedne izvedbe i postavio je tek 1934. Zagreb se
pokazao kao liberalnija sredina, pa su Hrvati gledali Salomu već 1915. godine.
Opera koja spaja biblijsku temu, erotiku i nasilje pokazala je da je skandal najbolja
preporuka, pa je unutar dvije godine od premijere izvedena u pedesetak kazališta
u Europi. Libreto je zadržao Wildeovu simbolističku atmosferu i zgusnutu strukturu
koju Strauss slijedi u kontinuiranom glazbenom tijeku, bez odvojenih arija i ansambala,
pružajući orkestru ključnu ulogu u karakterizaciji likova. Radnja ove jednočinke odvija
se na terasi Herodove palače. Saloma, njegova pokćerka, opsjednuta je zatočenim prorokom
Jokanaanom (Ivanom Krstiteljem), a Herodova požuda prema Salomi i Jokanaanovo
asketsko odbijanje svega zemaljskog tvore trokut ovoga dekadentnog djela glazbeno
smještenog na razmeđu kasne romantike i rađajućeg ekspresionizma.
Redatelj Salome Marin Blažević i dirigent Ville Matvejeff zajedno su potpisali i
Straussovu Elektru u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci te se Saloma,
još jedna velika Straussova junakinja, nameće kao prirodan nastavak te suradnje.
