John Blow: Venera i Adon
Hrvatski barokni ansambl
Cantoría (Španjolska)
Komorni zbor
Solisti
Inés Alonso (Venus)
Lluís Arratia (Adonis)
Lucija Varšić (Cupid)
Dirigent
Jorge Losana
Venera i Adon
John Blow (oko 1649. – 1708.)
Venera i Adon Johna Blowa jedno je od najvažnijih djela ranoga engleskog glazbenog kazališta i smatra se pretečom Purcellove opere Didona i Eneja. Nastalo oko 1683. godine, ovo remek-djelo spaja elemente dvorske maske, opere i pastoralne drame te pripovijeda o tragičnoj ljubavi božice Venere i mladoga lovca Adona, prema priči iz Ovidijevih Metamorfoza. U njemu koegzistiraju bogovi – ili, točnije, božice, budući da je pozornost djela mnogo više usmjerena na ženske nego na muške likove – zajedno s pastirima, lovcima, dvorskim plesovima, humorom, senzualnošću i jednom od najdirljivijih tužaljki cijelog engleskog baroka.
Iza jednostavne mitološke priče krije se univerzalna tema ljudske žudnje, slobode, prolaznosti sreće, boli i gubitka. Blowova glazba iznimno vješto povezuje nježne ljubavne prizore, raskošne plesove, humor i tragediju, a završna Venerina tužaljka ostaje jednim od najdirljivijih trenutaka engleskoga baroka. Djelo je posebno zanimljivo i zbog nerazriješenog pitanja autorstva libreta, koji se danas povezuje s pjesnikinjom Anne Finch, jednom od rijetkih žena čiji se glas uspio probiti kroz stroga društvena ograničenja 17. stoljeća.
Više od tri stoljeća nakon nastanka, Venera i Adon i dalje snažno progovara o ljubavi, gubitku i ljudskoj ranjivosti, potvrđujući svoje mjesto među najljepšim ostvarenjima europske barokne glazbe.
