Kad čitamo vijest o seksualnom zlostavljanju na svijetu, sve je jasno: na strani smo žrtve, a protiv monstruma, kao i protiv cijelog miljea koji je morao znati da se takve strahote događaju. No kad se takvo što dogodi u našoj okolini, kad su u priču uključeni ljudi koje poznajemo, čak i volimo, odjednom ulazimo u sivu zonu opravdavanja.
U predstavi Marija Antoaneta za ovo nema vremena slavni kazališni redatelj optužen je za zlostavljanje mlade glumice. Pad velikog redatelja povlači za sobom posljedice za njegovu profesionalnu okolinu: proba za predstavu na kojoj radi otkazana je, premijera je odgođena do daljnjega, kazalište je opkoljeno novinarima, a u fokusu nam je glavna glumica koja je s redateljem isprepletena dugim osobnim i profesionalnim vezama. Suočena s mogućnošću da joj je bliska osoba potencijalni zlostavljač, glumica je prisiljena suočiti se s vlastitim slijepim mrljama. Zatočena u prostoru kazališta i u priči kojoj ne želi pripadati, glumica ipak otvara oči, primjećuje dotad nevidljive likove čistačice i vatrogasca koji je vode dublje kroz kazališne hodnike, do neočekivane istine.
Predstava Marija Antoaneta za ovo nema vremena postavlja pitanje koga i zašto odlučujemo slušati, a čiji nam glas prolazi ispod radara?
Na Kazališnom doručku razgovaramo sa Sanjom Milardović, redateljicom i autoricom teksta koji je nastao u sklopu dramske rezidencije u HNK u Zagrebu, i s Milenom Zajović, novinarkom i aktivistkinjom. Razgovor će se održati u foaeju HNK-a, u subotu 21. studenog u 11 sati, dan uoči premijere.
Doručak priređuje i vodi Luka Ostojić.
