PROGRAM
1. Cvjetala mi ruža
2. Siva ptico
3. Zimzelen
4. Govor glasova
5. Nekoć
6. Ciganska svadba
Veronika Hardy Činčurak, sopran
Mario Čopor, klavir
Sudionici
dr. sc. Hrvoje Pavić
Matko Brekalo
Mladen Malek
Bela pl. Adamovich Čepinski (1856. – 1934.)
Bela pl. Adamovich Čepinski rođen je 15. rujna 1856. godine u Čepinu kao sin Ladislava pl. Adamovicha i Oktavije rođene pl. Mihalović. Bela je izdanak poznate slavonske plemićke obitelji Adamovich Čepinski (de Csepin). Obitelj Adamovich došla je u Slavoniju nakon sloma ustanka bugarskih katolika u Čiprovcu 1688. godine. Početkom 18. stoljeća obitelj je živjela u Pečuhu, a od sredine 18. stoljeća počela je veza obitelji Adamovich s Čepinom, Osijekom i Slavonijom koja traje sve do danas.
Nakon što je završio gimnaziju u Osijeku, Bela pl. Adamovich Čepinski studirao je agronomiju u Beču. Studij je završio u vrijeme financijske propasti posjeda. Može se reći da je to za Belu bila sretna okolnost jer se mogao posvetiti svojoj ljubavi, a to je bila glazba. Bela je glazbu učio od djetinjstva, a potpuno joj se posvetio na studiju glazbe u Beču (1890. – 1893.) U Beču je Bela bio učitelj glazbe princu Jaimeu Bourbonskom, pretendentu na španjolsko prijestolje. Nakon povratka iz Beča, Bela je postao zastupnik u Saboru Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije u Zagrebu na listi Unionističke stranke. Bio je i zastupnik u zajedničkom saboru Hrvatske i Ugarske u Budimpešti. No politika ga nikada nije pretjerano zanimala, njegov biograf navodi da ga je „jedna Bachova fuga mogla više ugrijati, nego ciela igra parlamentarnih intriga i podvala.” Nakon prestanka saborskog mandata 1908. godine Bela je pronašao novo namještenje u pošti u Đakovu, a poslije se zaposlio kao činovnik u osječkoj šećerani. U prvom braku Bela je bio oženjen Marijom groficom Janković Daruvarskom, a u drugom Paulom Niederländer. Upravo je Paula tijekom dvaju desetljeća nakon Beline smrti 28. veljače 1934. godine postupno darivala njegovu ostavštinu Muzeju Slavonije, najvećim dijelom notnu.
Belin glazbeni opus obuhvaća gotovo 50 djela. Zasigurno je najpoznatiji kao skladatelj prvoga hrvatskog baleta Jela. Balet je praizveden 15. siječnja 1898. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Fantastični balet u jednom je činu priređen prema romantičarskoj bajci u stihovima Friedricha Rückerta. Instrumentaciju baleta pohvalili su Franjo Kuhač i Milutin Cihlar Nehajev, a Beli su zamjerili što nije pokušao stvoriti nacionalno obojenu glazbu.
U Zagrebu je 1893. godine Hrvatsko pjevačko društvo Kolo izvelo njegovu orkestralnu kompoziciju Andante religioso. Njegova kompozicija Adagio u f-molu izvedena je 1896. godine također u Zagrebu. Bela je uglazbio više od 40 pjesama, jednu misu i 16 raznih kupleta.
U središtu njegova stvaralaštva nalaze se solopjesme za glas i klavir. Skladao ih je na tekstove njemačkih i hrvatskih autora te na vlastite tekstove. Stilom se nadovezuju na tradiciju kasnoromantičkog srednjoeuropskog Lieda, a prilagodio ih je vlastitu izrazu i jezičnom okružju.
Belina je glazba tijekom 20. stoljeća iščeznula iz kulturnog i javnog prostora, a prvi spomen bio je članak akademkinje Koraljke Kos iz 1998. godine u prigodi stote obljetnice praizvedbe prvoga hrvatskog baleta Jela. Sačuvan notni materijal u Muzeju Slavonije omogućio je njezino ponovno otkrivanje. Koncertne izvedbe, istraživanja i novo scensko postavljanje baleta Jela (Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku 2025. godine) potvrđuju trajnu vrijednost njegove glazbe i njezino mjesto u hrvatskoj kulturnoj baštini.
dr. sc. Hrvoje Pavić
