Orfej i Euridika
Operu Orfej i Euridika skladao je Christoph Willibald Gluck prema libretu Ranierija de Calzabigija i ona pripada žanru azione teatrale, što podrazumijeva operu na mitološku temu s refrenima i plesom.
Djelo je praizvedeno u bečkome Burgtheatru 5. listopada 1762. u nazočnosti carice Marije Terezije. Orfej i Euridika bila je prva Gluckova reformska opera, u kojoj je pokušao zamijeniti kompleksnost radnje i pretjerano složenu glazbu opere serie s plemenitom jednostavnošću, i glazbenom i dramskom.
Djelo je temeljeno na mitu o Orfeju i Euridiki, priči koja govori o ljubavi i gubitku, ali i o tome koliko je netko spreman žrtvovati se za svoju ljubav. Orfej dokazuje da u ljubav i osjećaje treba vjerovati, čak i kada se to čini zaista nemogućim jer prkosi zakonima života i smrti.
Opera je ostala najpopularnije Gluckovo djelo i bila je jedna od najutjecajnijih za sljedeće generacije skladatelja. Varijacije radnje koju je on obradio - podzemna spasilačka misija u kojoj junak mora kontrolirati ili prikrivati svoje osjećaje, mogu se naći u Mozartovoj Čarobnoj fruli, Beethovenovom Fideliju, Wagnerovu Rajnininu zlatu.
Kakav je naš suvremeni Orfej?
Naš suvremeni Orfej je čovjek koji traži smisao u trenutnome besmislu, u njegovim mislima odzvanja da strah grize ljudsku dušu. Njegovo iskušenja danas nisu zle furije koje mu sisaju krv, nego ljudski pogledi koji ga poput porote propituju i prosuđuju. Njihovi jezici i misli su ono što truje njegovu vjeru – vjeru u to da on uistinu može nadjačati samoga sebe… (Anica Tomić, redateljica)
