Ernst Theodor Amadeus Hoffmann bio je pisac, pravnik, skladatelj, glazbeni kritičar i karikaturist, višestruko darovit čovjek kojega je povijest književnosti zapamtila kao jednoga od najvažnijih predstavnika njemačkog romantizma. Njegove fantastične i jezovite pripovijetke u kojima se stvarnost isprepleće s fantazmagorijom snažno su utjecale na mnoge pisce – od Poea i Baudelairea do Gogolја i Dostojevskog.
Na temelju njegovih novela Pješčuljak, Vijećnik Krespel i Izgubljeni odraz francuski je skladatelj Jacques Offenbach 1881. godine napisao operu u kojoj sâm Hoffmann postaje junakom vlastitih priča. Jedne pijane noći u krčmi u Nürnbergu pisac pripovijeda studentima o tri ljubavi u svojem životu: Olimpiji, mehaničkoj lutki, Antoniji, nadarenoj bolesnoj djevojci, i Giulietti, kurtizani. Svaku od tih ljubavi, obilježenu iluzijom, gubitkom i neostvarivošću, razara inkarnacija istog neprijatelja. Okvirna radnja, povezana s Hoffmannovom fascinacijom opernom pjevačicom Stellom, četvrtom pjesnikovom ljubavlju, povezuje te priče u jedinstven, ali fragmentiran dramski luk.
Hoffmannove priče nisu linearna pripovijetka, već niz varijacija o ljubavi, umjetnosti, iluziji i gubitku. Opera se razvija na granici između stvarnosti i fikcije, a isti se likovi pojavljuju u različitim oblicima. Zbog toga je skladatelj ulogu piščeve nemeze povjerio jednom izvođaču, kao što ulogu četiri Hoffmannove ljubavi često tumači ista pjevačica. Offenbach je na djelu radio posljednjih godina svojeg života svjestan da možda neće doživjeti njegovu praizvedbu. Preminuo je četiri mjeseca prije praizvedbe a da nije dovršio posljednji, venecijanski čin.
Redatelj opere bit će Krešimir Dolenčić koji je već s velikim uspjehom postavio Offenbachovo remek-djelo, a dirigent je Ayrton Desimpelaere, glavni dirigent Slovenskoga narodnog gledališča u Ljubljani. Vizualno oblikovanje predstave, scenografiju i kostimografiju potpisuje David Szauder, jedan od najistaknutijih suvremenih digitalnih vizualnih umjetnika.
