Ivan Brkanović Ekvinocij

Ekvinocij

Kreativni tim

Libreto

Prema istoimenoj drami Iva Vojnovića napisao Tomislav Prpić

Redakcija partiture

Željko Brkanović

Dirigent

Redatelj

Igor Pison

Scenografkinja

Nicola Minssen

Kostimografkinja

Evelin Arweck

Oblikovatelj svjetla

Claudio Rojas Wettig

Scenski pokret

Asistent dirigenta

Saša Britvić

Studij zbora

Nina Cossetto

Asistentica redatelja

Jasna Žarić

Suradnica kostimografkinje

Petra Dančević

Ansambl predstave

FRANO DRAŽIĆ, kapetan pomorski

Ivica Trubić / Ivica Čikeš

NIKO MARINOVIĆ, bogataš iz Amerike

Siniša Hapač / Giorgio Surian

IVO LEDINIĆ, meštar brodograditelj

Domagoj Dorotić / Stjepan Franetović

ANICA, Franova kći

JELE, Ivova majka

VLAHO SLIJEPI

RIBAR

KATA, trgovkinja

Anastasija Dikmikj / Jelena Kordić

PAVO, radnik

Robert Palić / Alen Ruško

ORKESTAR I ZBOR OPERE HRVATSKOGA NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU

Inspicijentice

Aleksandra Ćorluka, Zrinka Petrušanec

Šaptačica

Marija Nacevska

Koncertni majstori

Marco Graziani, Vlatka Peljhan, Mojca Ramušćak

Umjetnički voditelj studija uloga

Saša Britvić

Korepetitori

Vjekoslav Babić, Helena Borović, Nina Cossetto, Silvana Čuljak, Darijan Ivezić

Premijera

19.03.2015

Započevši glazbeni put tridesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme prevladavajućeg mišljenja da svako glazbeno djelo mora biti nacionalno obojeno, Ivan Brkanović je svojim stvaralaštvom bio i ostao dosljedan pobornik nacionalnog smjera glazbene umjetnosti. U većini svojih djela ujedinio je psihološke značajke hrvatskoga glazbenog folklora i vlastitu umjetničku individualnost te je stvorio impozantan opus od sto trideset djela. Izvornost sadržaja spojena s osebujnim skladateljskim postupcima, izrazita melodika, potencirana iskonskim ritmovima podneblja, hrabri simbolički sklopovi te snažna ponekad opora orkestracija, glavna su obilježja Brkanovićeva opusa, vidljiva već u njegovu prvom, izrazito uspješnom glazbeno-scenskom djelu Ekvinocij. Kao skladatelj iznimno vezan za podneblje i mentalitet ljudi južnodalmatinske regije, odakle potječe, Ivan Brkanović nadahnuće je pronašao u dramskom tekstu Ive Vojnovića Ekvinocijo, kojim počinje suvremeno razdoblje hrvatske dramske literature. Vojnovićeva realistička drama, izrazito društveno-kritičke dimenzije, sadržavala je upravo one elemente potrebne skladatelju za stvaranje cjelovite glazbene drame, romantične po intenzitetu osjećaja, a realistične po psihološki motiviranoj karakterizaciji likova i odnosa. Još je Vojnović (1895.) dao poticaj za omuzikaljenjesvoje drame te je kao moto Simfoničkog intermezza zapisao: Prepuštam geniju skladatelja da prenese u pozorište svu tajnu ekvinocijalne oluje. Iz nje izvire ova drama, a opet, u njoj nalazi ona svoj simbolički smisao. Ko će bolje nego muzika oživjeti divlju, veličajnu poeziju borbe između života i smrti, bilo u naravi, bilo u izmučenoj duši? U uvjetima koje je uzrokovala prirodna nepogoda razvija se glazbeni dramski sukob rasplamsan ljudskim strastima i davno učinjenim prijestupima. U fokusu zanimanja je lik Jele, zavedene i napuštene žene, oko koje se prepliću sve bitne dramaturške silnice djela. Kao majka pokušava zaštititi svojega nezakonitog sina, sada mladića, u trenutku kad mu prijeti opasnost od oca, bogatog povratnika iz Amerike, koji želi sinu oteti njegovu veliku ljubav, djevojku Anicu. Prikaz ekvinocijske noći u kojoj se treba dogoditi obračun između oca i nepriznata sina, jedinstven je primjer glazbenog scenskog realizma. Doživljavajući svoje likove duboko ukorijenjene u element iz kojega su potekli, Brkanović vjerno donosi njihovu stalno prisutnu vjeru u život i neiscrpnu iskonsku snagu koja im pomaže u neprestanoj borbi za egzistenciju. Snažnom glazbenom partiturom, po mnogome jedinstvenom u hrvatskoj scenskoj glazbi, na potresan je način dočarao nesretne sudbine ljudi vezanih za ćudljivu prirodu. Opera je bila praizvedena 1950. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.

Opera