Započevši glazbeni put tridesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme prevladavajućeg mišljenja da svako glazbeno djelo mora biti nacionalno obojeno, Ivan Brkanović je svojim stvaralaštvom bio i ostao dosljedan pobornik nacionalnog smjera glazbene umjetnosti. U većini svojih djela ujedinio je psihološke značajke hrvatskoga glazbenog folklora i vlastitu umjetničku individualnost te je stvorio impozantan opus od sto trideset djela. Izvornost sadržaja spojena s osebujnim skladateljskim postupcima, izrazita melodika, potencirana iskonskim ritmovima podneblja, hrabri simbolički sklopovi te snažna ponekad opora orkestracija, glavna su obilježja Brkanovićeva opusa, vidljiva već u njegovu prvom, izrazito uspješnom glazbeno-scenskom djelu Ekvinocij. Kao skladatelj iznimno vezan za podneblje i mentalitet ljudi južnodalmatinske regije, odakle potječe, Ivan Brkanović nadahnuće je pronašao u dramskom tekstu Ive Vojnovića Ekvinocijo, kojim počinje suvremeno razdoblje hrvatske dramske literature. Vojnovićeva realistička drama, izrazito društveno-kritičke dimenzije, sadržavala je upravo one elemente potrebne skladatelju za stvaranje cjelovite glazbene drame, romantične po intenzitetu osjećaja, a realistične po psihološki motiviranoj karakterizaciji likova i odnosa. Još je Vojnović (1895.) dao poticaj za omuzikaljenjesvoje drame te je kao moto Simfoničkog intermezza zapisao: Prepuštam geniju skladatelja da prenese u pozorište svu tajnu ekvinocijalne oluje. Iz nje izvire ova drama, a opet, u njoj nalazi ona svoj simbolički smisao. Ko će bolje nego muzika oživjeti divlju, veličajnu poeziju borbe između života i smrti, bilo u naravi, bilo u izmučenoj duši? U uvjetima koje je uzrokovala prirodna nepogoda razvija se glazbeni dramski sukob rasplamsan ljudskim strastima i davno učinjenim prijestupima. U fokusu zanimanja je lik Jele, zavedene i napuštene žene, oko koje se prepliću sve bitne dramaturške silnice djela. Kao majka pokušava zaštititi svojega nezakonitog sina, sada mladića, u trenutku kad mu prijeti opasnost od oca, bogatog povratnika iz Amerike, koji želi sinu oteti njegovu veliku ljubav, djevojku Anicu. Prikaz ekvinocijske noći u kojoj se treba dogoditi obračun između oca i nepriznata sina, jedinstven je primjer glazbenog scenskog realizma. Doživljavajući svoje likove duboko ukorijenjene u element iz kojega su potekli, Brkanović vjerno donosi njihovu stalno prisutnu vjeru u život i neiscrpnu iskonsku snagu koja im pomaže u neprestanoj borbi za egzistenciju. Snažnom glazbenom partiturom, po mnogome jedinstvenom u hrvatskoj scenskoj glazbi, na potresan je način dočarao nesretne sudbine ljudi vezanih za ćudljivu prirodu. Opera je bila praizvedena 1950. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.