Glazbena drama u 4 čina
Libreto: Branko Radica prema epu Luke Botića Bijedna Mara te istoimenoj drami Nike Bartulovića
Četveročinska opera Adel i Mara jedno je od najvažnijih djela hrvatskog skladatelja Josipa Hatzea. Romantičarski ep Bijedna Mara o nesretnoj ljubavi dvoje mladih, koji je napisao Splićanin Luka Botić, temelj je opernog libreta Branka Radice. Naočit mladić, Turčin Adel, i mlađahna kršćanka Mara iz Vranjica ugledaju se i zaljube na seoskom sajmu. No, jaz između dvije zajednice je predubok da bi ga ljubav dvoje mladih mogla prebroditi. Izvori za ovu dirljivu ljubavnu priču potječu iz 16. stoljeća kada je splitski knez 1574. poslao mletačkoj vladi izvještaj o cijelom događaju. Izvještaj je pronašao Luka Botić u splitskome arhivu te ga iskoristio za svoj ep. Sukob različitih vjera u razjedinjenoj sredini dovodi do tragičnoga kraja, pružajući mogućnost skladatelju Hatzeu da se posveti narodnoj glazbi dvaju različitih područja Dalmacije, mediteranskog Splita i grada Klisa, koji tada bješe pod turskom vlašću.
Široke melodijske linije, raspjevane arije i dramaturška napetost čine operu Adel i Mara jednom od najblistavijih djela domaćega opernog stvaralaštva. Iako se praizvedba opere zbila u Ljubljani 1932., djelo je već sljedeće godine premijerno izvedeno na zagrebačkoj sceni pod ravnanjem Lovre pl. Matačića te uskoro zaživjelo i na drugim hrvatskim pozornicama. Hatze, učenik velikoga talijanskog skladatelja Pietra Mascagnija, ovom je operom pokazao izrazit smisao za dramatiku i iznijansiranost svih likova, a sukob vjera i svjetonazora dviju susjednih zajednica koji se prelama preko dvoje mladih prikazan je u duhu pomirenja i tolerancije. Opera Hrvatskoga narodnog kazališta premijerno je izvela ovo djelo nastavljajući svoje umjetničko poslanje postavljanja najboljih domaćih opernih djela.
Sadržaj opere
I. ČIN
Na blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita, održava se sajam na kojemu se mnoštvo naroda, jedni prodaju, drugi obilazi prodavače, pregledava i kupuju raznu robu, zbijaju šale, žamore i pjevaju. Među mnoštvom je i stari Vornić sa svoje dvije kćeri, Marom i Ivanicom. Svoju robu prodaje i mladi musliman Adel Seimović, zaljubljen u Maru, koja mu ljubav uzvraća, iako se boji svojega oca, znajući da nikad neće prihvatiti njezinu ljubav prema nekršćaninu. To zna i bogati Dizdar-aga, koji je upućen u tajnu da Adel voli kršćansku djevojku, što ga ljuti jer bi želio svoju kćer Melku, zaljubljenu u Adela, udati za njega. Pred svima on napadne Adela zbog ljubavi prema kršćanki. U Melku je beznadežno zaljubljen splitski pučki pjesnik i sakupljač trava Frane, iako zna kako ni on nikada neće moći ostvariti svoj ljubavni san. Ljubav prema inovjerkama Franu i Adela veže u čvrsto prijateljstvo i razumijevanje. Kad Adel na sajmu ugleda Maru, koja se usudi samo ga stidljivo pogledati, ponesen silinom osjećaja zapjeva ljubavnu pjesmu. Svi okupljeni zadivljeni su pjesmom, shvaćajući kome je namijenjena, pa Adel pobjegne kako bi zaštitio Maru. Ali vraća se Dizdar-aga, ljutito sasuvši u lice Vorniću ono što ne zna; da njegova kći ljubi muslimana. Među dvojicom započne svađa koja bi tragično završila da se narod nije umiješao. Osramoćen, Vornić ispituje kćer, a kad Mara ne zaniječe svoju ljubav prema muslimanu, otac shvati da je obiteljsko ime i poštenje pred svima ukaljano.
II. ČIN
U Vornićevoj kući vlada mučno raspoloženje zbog iznenadna otkrića Marine ljubavi. Stari Vornić je očajan i ne može shvatiti što je to njega snašlo. Usprkos uvjeravanju sina Iviše, odluči zauvijek Maru zatvoriti u samostan te odlazi k rodbini kako bi to što prije učinio. Malo zatim, dolazi Adel zapjevavši ljubavnu pjesmu ispred Marine kuće. Iviša, kojemu se Adel sviđa, uvede ga u kuću, a sam ode čuvati stražu. Adel, uvjeravajući Maru u svoju veliku ljubav, predloži joj neka zajedno pobjegnu, ali ona ne želi napraviti bilo što protiv volje roditelja. Kad se začuju nečiji koraci, Adel se oprašta s Marom te bježi s Ivišom. Dolazi Frane koji želi pomoći Mari tako da razgovara s njezinim ocem. Kad začuje oca, Mara pobjegne, a Frane moli Vornića neka oprosti kćeri, jer se sramota i nije dogodila. U kuću dolazi župnik Tupić kako bi omekšao staroga Vornića, a isto pokašavaju majka i sestra Ivanica. No, Vornić je neumoljiv, osjećajući se osramoćenim ne želi popustiti; Mara mora u samostan, ali ne do kraja života nego joj smanjuje kaznu na dvije godine.
III. ČIN
U rano jutro s minareta se čuje mujezinov poziv na jutarnju molitvu. Krišom dolazi Adelov prijatelj Omer, vodeći sestru Melku. Dok čeka vidjeti onoga u kojeg je zaljubljena, ona zna kako on ne sanja o njoj nego o drugoj. Čuvši zvukove, izlazi Adelova majka, misleći da se njezin sin poslije tri noći napokon vratio kući. Melka se skrije, a majka ugledavši sinovljeva prijatelja, podijeli s njime brigu o sinu koji više ni ne spava ni ne jede, a ona ne zna razlog tomu. Poziva ga u kuću da zajedno dočekaju Adelov povratak, no on ostaje čekati vani. Zabrinut za Adela dolazi i Frane. Dok zadivljen ljepotom jutarnje prirode zapjeva odu prirodi, Omer ga oslovi. Kad ga Frane prepozna, ispriča mu koliko ga je njegova sestra Melka očarala. Na te riječi divljenja ona izađe iz skrovišta, zapitavši je li tragajući za travama, pronašao neku kojom bi ona zadobila Adelovu ljubav. Tužno joj odgovori da kad bi znao za takvu travu, najprije bi njome nju očarao i pridobio za sebe. Napokon dolazi i Adel, iznenadivši se koliko njih na njega čeka. Pretpostavivši da je djevojka Omerova sestra koju nikada nije vidio Adel na pitanje kako ju je prepoznao odgovori mnogim komplimentima o njezinu izgledu. Ponesena lijepim riječima Melka u najvećem uzbuđenju padne pred njim na koljena, upitavši voli li on nju. Franu to rastuži, a Adel joj odgovara kako mu je žao što ne može odgovoriti na njezinu ljubav jer svim srcem voli drugu. Čuvši iskren odgovor Omer se zaprepasti, a Melka onesvijesti. Dok Frane pomaže Melki, njezin brat ne mogavši se suzdržati prokune Adela i njegovu staru majku pa odjuri za njima. Vraća se Frane kako bi Adelu javio vijest da je Mara već poslana u samostan te njih dvojica tješe jedan drugoga. Adelova majka slučajno čuje da njezin sin namjerava prijeći na katoličanstvo, jer silno želi biti s Marom i ljubiti vjeru koju ona ljubi. Shrvana onim što je čula, majka se sruši mrtva.
IV. ČIN
U sobici samostana sv. Marije u Splitu leži bolesna Mara i u polusnu doziva svojega Adela. Nad njom bdije njezina sestra Ivanica koja se zaredila. Mara ju moli neka joj iznova pročita pismo koje je Adel krišom ubacio u njezinu sobu. Ivanica joj ponovno čita pismo puno ljubavne čežnje, što malo umiri Maru i ona zaspi. Majka i brat Iviša dolaze u posjet bolesnici, a posve nenadano dođe i Frane dovodeći Adela. Odjeven posve drugačije, Adel je sa župnikom dogovorio prelazak na kršćanstvo te njih dvojica dolaze po odgovor hoće li ga obitelj primiti pokrštena. I majka i brat Iviša i sestra pristaju, a majka žurno šalje Ivišu po oca. Mara je presretna i zajedno s Adelom mašta o budućnosti punoj ljubavi i razumijevanja. Stalno kašlje i sve teže dolazi do zraka. Uzbuđeno dolazi Vornić, oprašta svima, i Adelu, nazivajući ga sinom. Svi su ganuti od radosti, no Frane primijeti da je Mara klonula. Za sve je prekasno, Mara je umrla.
Ugodna glazba za širu publiku koja podsjeća na večer klapskog pjevanja dalmatinske šansone uz nešto orijentalnih elemenata, priča je koja bi trebala simbolizirati mjesto susreta različitosti.— 24express
Do izražaja su došli glasovi moćni, raskošni i ekspresivni glasovi domaćih opernih pjevača.— Večernji list
Zbor, s odličnim ženskim zborom koludrica, i orkestar, pod ravnanjem maestra Nikše Bareze dolično su izrazili kvalitete Hatzeove partiture.— Vijenac
Glazbena izvedba pod ravnanjem nadahnutog Nikše Bareza koji je odabrao lijepe glasove i srčane interprete, od naslovnih junaka koje su toplo tumačili lirska Valetina Fijačko Kobić i raspjevani Stjepan Franetović.— Jutarnji list
