O PROJEKTU
Nachlass, predstave bez likova je scenska instalacija poznatoga njemačkog redatelja Stefana Kaegija, jednoga od triju članova svjetski proslavljena kolektiva Rimini Protokoll, napravljena u produkciji jednoga od vodećih švicarskih kazališta, Théâtre VidyLausanne. Stefan Kaegi i njegovi suradnici proveli su dvije godine obilazeći bolnice za njegu neizlječivih bolesnika, opće bolnice, znanstvene laboratorije, pogrebne zavode, domove za smještaj starijih osoba, vjerska središta, pogrebnike, neurologe, odvjetnike — sve one koji se svakodnevno susreću s temom smrti. Zatim su razgovarali s ljudima koji su, svatko iz svojega razloga, odabrali pripremati se za vlastitu smrt. Za neke od njih aranžirani su posebni prostori u kojima je svatko mogao oblikovati svoju osobnu ostavštinu. U svakome od tih prostora otkrivali su se načini na koje oni zamišljaju vlastitu smrt i govorilo o dijelovima života koje ostavljaju za sobom, ili su rekonstruirani načini na koje zamišljaju prizor smrti, u svakome slučaju, neki dio njihova zavještanja ili nešto što žele podijeliti s drugima prije nego što napuste ovaj svijet. Distanca svojstvena umjetničkom stvaranju dala je tim ljudima smjelosti za osmišljavanje vlastita odlaska i zamišljanja mjesta koje će podsjećati na njih: jedan stariji bračni par odlučio je umrijeti zajedno i sjećao se svojega života i mladosti, jedna žena je uspjela ostvariti velik san prije nego što je umrla, jedan se otac obratio kćeri, jedan znanstvenik detaljno ispituje tehničke aspekte vlastite smrti, jedan stanovnik Züricha, turskoga porijekla, svoju smrt gleda kao povratak korijenima i domovini…
ABOUT THE PROJECT
Nachlass, pièces sans personnes, is a stage installation of the famous director Stefan Kaegi, one of the three members of the internationally acclaimed collective Rimini Protokoll, produced by one of the leading Swiss theatres, Théâtre Vidy-Lausanne. Stefan Kaegi and his collaborators spent two years in hospice centres and hospitals, in scientific research laboratories and funeral homes, in retirement homes and religious centres, among coroners, neurologists and lawyers – for all of whom death is an ongoing concern. They then met
with people who have chosen for different reasons to prepare for their passing. With some of their interlocutors they created special rooms in which each individual Nachlass could be expressed. Inside you can discover traces of the lives they’ll leave behind, or the manner in which they imagine their own passing, or the enactment of a scene of transmission, a part of their legacy or something they wish to share before their departure. The distance inherent to all artistic creation has made it possible for these individuals to dare to envision their passing and imagine what a place evocative of their memory would look like. An elderly couple that has decided to die together recounts their life and remembers their youth; a woman realizes a cherished dream before dying; a father addresses his daughter; a scientist analyses the technical aspects of his passing; a man of Turkish origins from Zürich sees his death as a return to his roots and his land of birth.
DOMINIC HUBER
Dominic Huber je scenograf i redatelj čiji radovi otvaraju nove prostore performativnih umjetnosti. Za njegove je projekte karakterističan tzv. pristup pojačane stvarnosti, u kojima radi na širenju osjetilnih iskustava, umjetnički oblikujući te aktivirajući i manipulirajući stvarnim prostorima i situacijama. Kao rezultat toga, publika se aktivno uključuje i istražuje iznenađujuće osobine svojega okružja. Od 2008. redovito surađuje sa Stefanom Kaegijem, a zajedno s Bernhardom Mikeskom autor je serije kazališnih instalacija u Schauspielhaus u Frankfurtu, Bochumu i Hamburgu. Dominic Huber stalni je predavač na Umjetničkome sveučilištu u Zürichu.
Dominic Huber is a stage designer and director whose work opens up new zones of the performative. Very much in the sense of augmented reality, they work on expanding experiences of the senses, artistically modifying, activating, and manipulating actual spaces and situations. As a result, the audience actively engages with and
explores surprising characteristics of their surroundings. Since 2008 Dominic Huber has been regularly collaborating with Stefan Kaegi. Together with Bernhard Mikesk is an author of many theatre installations in Schauspielhaus in Frankufurt, Bochum and Hamburg. Dominic Huber regularly teaches at ZHdK — the Arts University of Zurich.
STEFAN KAEGI
Stefan Kaegi autor je dokumentarnih kazališnih komada, radio-emisija i radova u urbanim sredinama koje stvara kroz mnogobrojne suradnje. Polazeći od istraživanja, javnih audicija i konceptualnih procesa, on pruža prigodu stručnjacima koji nisu glumci, ali imaju što reći, da progovore. Na taj je način u kazalištu u Baselu režirao Mnemopark, maketu svijeta željeznice, koji je do sada prikazan u više od trideset gradova, od Tokija do Montreala. Više od tri godine putovao je Europom i Azijom s dvojicom bugarskih vozača kamiona u kamionu pretvorenom u pokretno gledalište (Cargo So a). Godine 2008. pokrenuo je Radio Mujezin u Kairu, projekt o pozivu na molitvu u ovo doba tehničke reprodukcije, a 2011. režirao je Bodenprobe Kasachstan o migraciji i nafti u središnjoj Aziji. Kaegi je 2010. nagrađen Europskom nagradom za kulturnu različitost, a 2015. Velikom švicarskom nagradom za kazalište Hans Reinhart Ring. Kaegi je jedan od tvoraca Rimini Protokolla, kojemu je ideja vodilja razbijati osjećaj realnosti i prikazati je kroz neobičnu perspektivu. Rimini Protokoll je 2007. dobio kazališnu nagradu Faust, 2008. Europsku nagradu za nove kazališne forme, a 2011. Srebrnoga lava na Venecijanskom bijenalu izvođačkih umjetnosti.
Stefan Kaegi produces documentary theatre plays, radio shows and works in the urban environment in a diverse variety of collaborative partnerships. Using research, public auditions and conceptual processes, he gives voice to experts who are not trained actors but have something to tell. This is how he directed Mnemopark, a model railway world in the Basel Theatre that has been shown in over thirty cities between Tokyo and Montreal. Kaegi has toured across Europe and Asia for over three years with two Bulgarian lorry drivers and a truck which was converted into a mobile audience room (Cargo So a). In 2008, he developed Radio Muezzin in Cairo – a project
about the call to prayer in our age of technical reproduction, and in 2011, he put on a stage a Bodenprobe Kasachstan about migration and oil in central Asia. In 2010 Kaegi was awarded the European Prize for Cultural Diversity, in 2015, Stefan Kaegi has received the Swiss Grand Award fot Theatre, Hans Reinhart Ring. Kaegi is one of the founders of the Rimini Protokoll which purpose is to pry apart the sense of reality and present all its facets from unusual perspectives. Rimini Protokoll was awarded the Faust Theatre Prize in 2007, the European Prize for New Theatre Forms in 2008 and in 2011 the silver lion of the Biennale for Performing Arts in Venice.
RIMINI PROTOKOLL
Osnivači njemačke skupine Rimini Protokoll, Stefan Kaegi, Helgard Haug i Daniel Werzel upoznali su se tijekom studiranja primijenjenih umjetnosti i kazališta na njemačkome Sveučilištu Giessen i od 1999. godine tvore tim pisaca, redatelja, oblikovatelja zvuka, scenografije i videa, radeći na brojnim pozornicama diljem svijeta. Često su opisivani kao tvorci novog oblika dokumentarnoga kazališta, u kojemu zajedno s izvođačima koji nisu profesionalni glumci nego stručnjaci iz različitih područja ljudskog djelovanja prezentiraju najrazličitije teme i probleme iz stvarnoga života. Njemačke novine naglašavaju kako Rimini Protokoll donosi pravi život na pozornicu, baveći se izvedbenom umjetnošću na specifičan način, razrađujući kazališne komade, postavljajući scenske instalacije i radiodrame zajedno sa stručnjacima iz različitih područja, nadilazeći time kazališno znanje i ispitujući granice umjetničkoga izraza. Prostore i prevladavajuća društvena pravila pretvaraju u kazališni format, a mnoge od njihovih kreacija odlikuju se interaktivnošću i zaigranom upotrebom tehnologije, na način kako to nijedno kazalište do sada nije činilo. Primjerice Call Cutta, koja je jedan od njihovih poznatih projekata, temeljena je na činjenici kako outsorcing sve više postaje dio našega života i rada: izvođači ili eksperti su zaposlenici telefonskih centara u Salt Lake Cityju i Calcutti, koji komuniciraju s publikom u Berlinu u realnom vremenu pričajući priču o indijskom revolucionaru i borcu za slobodu Subhasu Chandrau Boseu. Poslije 2000. godine Rimini Protokoll je proširio svoju metodu istraživanja kontrastirajući vlastite tekstove s dramama klasika, primjerice Wallenstein trilogiju Friedricha Schillera (2005.) ili druga slavna djela kakav je Kapital Karla Marxa (2006.) i dr.
Rimini Protkoll from Germany is a group who develops theatre plays, sets stage installations and radio-plays, together with experts who go beyond their theatrical knowledge to examine the limits of artistic expression. They translate spaces or social orders into theatrical formats. Many of their works are characterized by interactivity and a playful use of technology. Rimini Protokoll is founded by Stefan Kaegi, Helgard Haug and Daniel Werzel. They met during their studies at Applied Arts and Theatre Studies at Giessen University in Germany, and since 1999 have established a team of writers, directors, sound and set designers, video artists, working on numerous stages around world. They are often described as the creators of a new form of documentary
theatre. Together with the non professional performers, who are experts in their field of work they explore. Those performers become theatre experts in the real world. German press emphasize that Rimini Protokoll brings real life on the stage as no theatre has been able to do so far. Call Cutta is one of their famous theatre pieces based on outsorcing: employees or experts from call centre were in Salt Lake City and Calcutta enabling the Berlin audience to communicate in a realtime, telling the story about Subhas Chandra Bose, Indian revolutionary fighter for freedom. Since 2000, Rimini Protokoll has extended its research pattern by contrasting their original texts with classical drama like Wallenstein Trilogy by Friedrich Schiller (2005) or famous books like Das Kapital by Karl Marx (2006) etc.
