Pretpostavimo da se ispod jedne pariške četvrti nalazi bogato nalazište nafte. Na toj pretpostavci zavjerenici iz redova velikih korporacija, lovaca na blago i kojekakvih profitera planiraju tajnu akciju. Rušenju, pljački i zavjeri suprotstavlja se jedna žena, susjedstvu omiljena Aurelie, poznatija kao Luđakinja iz Chaillota...
Poetska satira na rubu fantastike Jeana Giraudouxa prvi put je izvedena 1945., godinu dana nakon autorove smrti. On već tada vidi svijet koji posrće i tone u kapitalizmu, vidi blago i pohlepu, najavljuje vrijeme robova i dugova. Teorija zavjere krupnog kapitala stvarnost je modernog svijeta, a zaustavlja se samo nadahnutim pojedincima ili, kako kaže Giraudoux, razboritost jedne žene dovoljna je da polomi zube ludilu cijelog svijeta.
