Iako rijetko izvođen, a za svojeg života marginaliziran i osporavan u oprečnim režimima, Radovan Ivšić danas zauzima posebno mjesto u hrvatskoj drami i književnosti. Taj nadrealistički pjesnik i dramatičar stvorio je vizionarsku dramu Kralj Gordogan u kojoj se služi alegorijom i poetskim jezikom da bi prikazao strahovladu tiranina u zamišljenom kraljevstvu. Spajajući utjecaje protoavangardističke farse Kralj Ubu Alfreda Jarryja, aluzije na elizabetinsku dramatiku, simbolističku dramsku tradiciju i teatar nadrealizma, Ivšić je napisao stilski i poetski tekst u kojemu se bajkovitost svijeta suprotstavlja njegovoj okrutnosti.
Gordogan ubojstvom Bijelog kralja i utamničenjem kraljeve kćeri Bijele osvaja prijestolje. Kraljevstvo je zbog njega na rubu uništenja, a stanovništvo polaže nade u dolazak časnog viteza koji bi mogao označiti kraj mučeništva. Rene Medvešek režirao je Ivšićevo klasično djelo otkrivajući njegove beskrajne kazališne mogućnosti. Pozornost je usmjerio na zvuk, tišinu i riječ, a zanimanjem za scenski govor i govornu radnju istaknuo ljepotu Ivšićeva poetskog jezika. Aludirajući na Ivšićevo svestrano umjetničko djelovanje, u predstavi igraju mladi glumci koji podsjećaju na Družinu mladih, progresivnu kazališnu skupinu iz 1940-ih čiji je utjecajni pripadnik bio i sâm autor.
Prvi put u Drami zagrebačkoga HNK-a, predstava Kralj Gordogan postaje kazališni događaj, posveta i odjek prošlog vremena u sadašnjem trenutku.
