Opera Tannhäuser iz 1845. prijelazna je točka u stvaralaštvu Richarda Wagnera, između ranoromantičarskih utjecaja i glazbene drame njegova zrelog doba. Nadahnuće za vlastiti libreto Wagner pronalazi u legendama o srednjovjekovnim pjesnicima skladateljima. Rastrgan između duhovne i tjelesne ljubavi, protagonist opere, pjesnik Tannhäuser, napušta čulni svijet božice Venere. Težeći iskupljenju, u svijetu ljudi susreće i zavoli pobožnu Elizabetu. Kada na pjesničkom natjecanju progovori o Veneri i strastima, Tannhäuser biva izopćen i odlazi po papin oprost u Rim. Papa mu uskraćuje oprost, ali nakon Elizabetine smrti, čija je čista ljubav za njega bila izvor nade, Tannhäuser biva spašen. Elizabeta ga otkupljuje svojom ljubavlju.
U Tannhäuseru je uporabom provodnih motiva te glazbeno-dramskom formom bez brojeva već najavljen smjer kojim će Wagner krenuti u svojim kasnijim operama. Filozofsko-simbolički operu pokreće dualizam glazbeno izražen kao borba između osjetilnog i duhovnog, a religiozni prizori poput slavnog zbora hodočasnika ili Elizabetine molitve snažno se suprotstavljaju kromatici senzualne Venerine glazbe.
Režiju opere potpisuje Frank Van Laecke, belgijski redatelj bogate međunarodne karijere u operi, mjuziklu i kazalištu. Za svoj rad primio je mnogobrojne nagrade u zemlji i inozemstvu uključujući nominaciju za prestižnu nagradu Laurence Olivier u Velikoj Britaniji. U svojem stvaralaštvu izražava senzibilitet za klasičnu formu, ali i za osuvremenjivanje tradicionalne operne estetike.
Za dirigentskim pultom ponovno će biti Srba Dinić, ugledni dirigent i dugogodišnji suradnik HNK-a u Zagrebu, koji je u svojoj karijeri ravnao brojnim uglednim orkestrima i solistima.
