HNK - ZASTAVE

Miroslav Krleža ZASTAVE 120 min

ZASTAVE

Autorski tim

Adaptacija teksta

Ivan Planinić

Redatelj

Ivan Planinić

Dramaturginja i suradnica na adaptaciji teksta

Mirna Rustemović

Dramaturg i suradnik na adaptaciji teksta

Dubravko Mihanović

Scenograf

Ivan Lušičić Liik

Kostimografkinja

Tea Bašić

Oblikovateljice scenskog pokreta

Maša Kolar i Maja Marjančić

Oblikovatelj svjetla i projekcije

Ivan Lušičić Liik

Skladatelji

Nikša Marinović i Luka Gamulin

Oblikovatelji zvuka

Luka Gamulin i Stipe Smokrović

Asistentice redatelja

Marta Tutiš, Hrvojka Begović

Asistentica kostimografkinje

Ana Trišler

Asistentica scenografa

Andrea Lipej

Ansambl predstave

Podjela

Livio Badurina, Nina Violić, Jadranka Đokić, Goran Grgić, Živko Anočić, Marin Klišmanić

Plesači

Michele Pastorini, Valentin Chou, Maria Matarranz de las Heras

Glazbenici

Lucija Stanojević (violina), Božan Bejo (klarinet), Helena Novosel (vokal)

-

Inspicijent

Antonio Mrzlić

Šaptačica

Danijela Zobunđija

Zastave, posljednji roman Miroslava Krleže (1893. − 1981.), najkompleksniji je i najopširniji roman hrvatske književnosti. Isprva pisan u nastavcima i objavljivan u časopisu Forum, u svome konačnom izdanju broji pet svezaka i nešto manje od dvije tisuće stranica u kojima obuhvaća gustu i malignu neuralgičnu točku povijesti, uoči i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata.

Prateći intimno odrastanje i političko sazrijevanje Kamila Emeričkog u razdoblju od 1913. do 1922. godine, Zastave su svjedočanstvo o jednom vremenu, o ljudima koji su se u njemu našli, o njihovim snovima i tjeskobama. Roman je to koji bilježi desete i dvadesete godine dvadesetog stoljeća, dramatični početak nekoga novog svijeta. Stari je svijet na samrti, a budućnost tek prilazi, ocrtava se u idejama i diskusijama jedne mladosti. Tih devet ključnih godina jest Gramscijevo vrijeme čudovišta, nasilja, rata, smrti i praznine koja nakon svega ostaje. U Kamilu Emeričkom sudaraju se paradoks života, apsurd egzistencije, ali i tuga neostvarenih želja. Ako promatramo Zastave kao roman odrastanja ili, kako ga opisuje Stanko Lasić, genetički roman, Kamilova previranja, spoznaje, porazi i gubitci ujedno su i zapisi geneze jedne nove političke ideje. Njegova je mladost biografija cijele jedne generacije nad čijim se životima prelomila povijest. Kamilo Emerički nije samo dio povijesti, nego je cijeli sastavljen iz nje.

Zastave su istovremeno povijesni i politički roman, koliko i ljubavni roman i roman odrastanja. Zahvaća sve što stane u jedan život stiješnjen u svega devet godina, obuhvaća sve između objektivne stvarnosti i subjektivna doživljaja, sna i jave, života i svake smrti između starog i novog svijeta. Roman je to dijaloga, odnosa, o drugome, o susretu i rastancima, o ljubavi i prijateljstvu, onima koji se vraćaju i onima koji odlaze, nerijetko zauvijek, u smrt, u povijest.

Miroslav Krleža u Zastavama, ispisujući jednu povijest, ujedno ispisuje i našu zbilju. Kao tihi prorok, njegove su Zastave i upozorenje da ozbiljno obraćamo pozornost na svaki simptom samrti starog svijeta.

Drama