DRAMATIZIRANI KONCERT
MOTO – MEMBRA JESU NOSTRI
DIETERICH BUXTEHUDE (1637. – 1707.)
Nitko neće znati za tebe, nitko neće znati za mene, nitko neće znati za nas.
Trajanje: 90 min
Kad vidimo smrt, iako nikada nije naša vlastita, prepoznajemo se u njezinu odrazu. Gubitak izaziva nepodnošljivu bol. Slučajna smrt voljene osobe, trenutačna i nepredvidiva, bez očita uzroka ili opravdanja, stvara delirij koji nas može natjerati da uljepšavamo uspomene, ponovno proživljavamo sve ono što je nestalo, opsesivno, do potpuna iscrpljenja, analiziramo sve ono što je moglo biti. I ostaje, često neodgovoreno, pitanje: kako ponovno pronaći nadu?
Djelo je inscenacija koncerta Membra Jesu Nostri Dietricha Buxtehudea iz 1680. godine. Ovaj ciklus od sedam kantata, posvećen Kristovim stopalima, koljenima, rukama, trupu, prsima i srcu, isprepleten je s tekstom koji je napisao i izvodi glumac Eneko Sagardoy. On govori o čovjeku koji zauvijek nestaje u sumnjivoj motociklističkoj nesreći i o ljubavi prema osobi koja nakon nje ostaje.
Proslavljena baskijska redateljica Lucía Astigarraga stvara inovativnu predstavu između Buxtehudeove glazbe i Sagardoyevih monologa, ispitujući granice očaja i nade, ljubavi i smrti, Boga i tijela.
Skladateljeva hrabrost i vrsnost, neumoljivost pristupa, novine koje donosi u formi i uporna težnja za izvrsnošću u svakom djelu obilježja su umjetnika vrijedna usporedbe s Johannom Sebastianom Bachom.
Dietrich Buxtehude (1637. – 1707.): Membra Jesu nostri patinetis sanctissima, BuxWV 75
I. Ad Pedes
II. Ad Genua
III. Ad Manus
IV. Ad Gatus
V. Ad Pectus
VI. Ad Cor
VII. Ad Faciem
Umjetnički tim
Izvorna glazba: Dietrich Buxtehude (1637. – 1707.): Membra Jesu nostri BuxWV 75 (1680.)
Dirigent: Andoni Sierra
Režija, dramaturgija i scenografija: Lucía Astigarraga
Autor teksta: Eneko Sagardoy
Solisti, zbor i instrumentalni ansambl: Conductus Ensemble
Kostimografija: Pau Aulí
Dizajn svjetla: Alberto Rodríguez Vega
Glumac: Eneko Sagardoy
Mladi Eneko: Eder Dalmau Rozadilla
Produkcija: Teatro Arriaga Antzioka, Bilbao, Baskija, Španjolska
Lucía Astigarraga kazališna je redateljica i glumica iz Getxoa. Diplomirala je glumu na Kraljevskoj akademiji dramske umjetnosti (RESAD) u Madridu i magistrirala kemijsko inženjerstvo na Sveučilištu Baskije.
Režirala je Händelova Julija Cezara u Egiptu u kazalištu Schwetzingen, La Bohème u kazalištu Luzerner, Massenetovu Manon i Bizetovu Carmen u kazalištu Aachen, Galerna za Festival Loraldia, Buxtehudeova Membra Jesu Nostri i suvremene opere Saturraran za kazalište Arriaga u Bilbau, a u istom kazalištu započela je karijeru glumice.
Kao glumica, Lucía Astigarraga ostavila je trag na pozornicama u Madridu, Barceloni, Mannheimu i Bilbau, ostvarujući nezaboravne uloge u Snu ljetne noći, Carmen, Didoni i Eneji, Ante Romeo i Julija, Erresuma-Kingdom-Kingdom i Umišljeni bolesnik.
Posljednjih godina djeluje kao redateljica i asistentica redatelja Calixta Bieita na više od dvadeset produkcija u Beču, Berlinu, Hamburgu, Dresdenu, Weimaru, Budimpešti, Parizu, Bergenu, Amsterdamu, Birminghamu, Luxembourgu, Lyonu, Barceloni, Mannheimu i Bilbau.
Radila je na djelima kao što su Ilija, Žigosani (Die Gezeichneten), Mendi-Mendiyan, Vodič gudačkog kvarteta za seks i anksioznost, Le Grand Macabre, Carmen, Samson, Messa da Requiem, Muka po Ivanu, Ratni rekvijem, Mojsije i Aron i Večernja Blažene Djevice Marije.
Gostovanje predstave nastalo je u koprodukciji Cankarjeva doma iz Ljubljane, Prešernova gledališča Kranj te Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, u sklopu projekta Drama manjih europskih jezika – DoSEL.
DOSEL – DISCLAMER
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
