Éric-Emmanuel Schmitt Gospodin Ibrahim i cvjetovi Kurana

Gospodin Ibrahim i cvjetovi Kurana

Gospodin Ibrahim i cvjetovi Kurana

Režija: Anne Bourgeois

Izvedba: Eric-Emmanuel Schmitt

Scenografija: Nicolas Sire

Oblikovanje svjetla: Laurent Béal

Glazba: Jacques Cassard


Koprodukcija: Théâtre Rive Gauche, Nouvelle Scène

Koprodukcija gostovanja u HNK u Zagrebu: Francuski institut u Hrvatskoj i Wallonie-Bruxelles International

Pariz 60.-ih godina. Dvanaestogodišnji židovski dječak Momo sprijateljuje se s arapskim trgovcem prehrambenih proizvoda iz ulice Bleue kako bi pobjegao od obitelji bez ljubavi. Ali nije sve kako se čini: gospodin Ibrahim nije Arap, ulica Bleue (Plava) nije plava, a običan život nije tako običan…

 Nježna i smiješna priča o otvorenom klincu i arapskom trgovcu iz njegove ulice. Kako pobjeći od samoće, prokletstva nesreće? Kako se naučiti smijati?

Tekst koji je obišao svijet od svojeg objavljivanja 2001. godine. Objavljen je u 50 zemalja, postavljen u kazalištu mnogo puta na brojnim jezicima, obrađivan u višim razredima osnovne i u srednjim školama. Njegova filmska adaptacija u režiji Françoisa Dupeyrona donijela je velikom Omaru Sharifu Cezara u Francuskoj i Zlatnog lava u Veneciji, kao i nominaciju za američki Zlatni globus. Priča ovdje oživljava, iznimno je izvodi njezin autor.

 Bilješka autora i izvođača

"U Tel-Avivu, pred nekoliko godina, zagovornici mira s obiju strana postavili su na scenu Gospodina Ibrahima i cvjetove Kurana: ova predstava dugo je igrala u izraelskom narodnom kazalištu jednu večer na arapskom, a drugu večer na hebrejskom jeziku.

Međutim, ulazimo u razdoblje prijepora većih od onih iz razdoblja kad je ovaj tekst nastao 1999. godine: islamofobija se razvila bez zadrške, antisemitizam ponovno jača, a neznanje drugog više se čini kao nedostatak. Danas se povlačimo u svoj identitet u kojemu se skrivamo kao u oklopu. Mnogi su tada pomislili da nam nedostaje gospodin Ibrahim, s njegovim nasmijanim sufizmom nadahnutim mudrošću, kao i Momo, ovaj usamljeni dječak u potrazi za ljubavlju. Njih dvojica u drugom čovjeku u prvom redu vide ljudsko biće, a ne samo Židova, Arapa, muslimana, Francuza, stranca. Govore nam o svijetu obojenom nježnošću i poštovanjem, nadahnutom prvim oblikom tolerancije: znatiželjom. "

Éric-Emmanuel Schmitt

Drama