FESTIVAL SVJETSKOG KAZALIŠTA - Fabrice Murgia SYLVIA

SYLVIA
Photo credit: Hubert Amiel

CIE ARTARA, Bruxelles, Belgija

Redatelj: Fabrice Murgia

Glazba: An Pierlé

Režija i kamera filma: Juliette Van Dormael

Scenografija: Rudy Sabounghi

Kostimografija: Marie-Hélène Balau

Istraživanje i dramaturška suradnja: Cécile Michel

Oblikovanje videa i svjetla: Giacinto Caponio

Asistent režije: Justine Lequette

Asistent scenografije: Julien Soulier

Asistent oblikovanja videa: Dimitri Petrovic

Produkcija: Cie Artara

Koprodukcije: Nacionalno kazalište Valonije u Bruxellesu, Kazalište Namur, Central – La Louvière, Mars- Mons Arts de la Scène, fundacija Mons 2025 –Biennale 2018 -2019, Printemps des Comédines Montpellier, Comédie de Saint-Etienne- Centre Dramatique National, kazalište Jean Vilar de Vitry-sur-Scène, le Carreau –Scène Nationale de Forbach i l'Est mosellan, Théâtres en Dracénie-Draguignan i Coop asbl, Shelter Productions

Izvođači: Valerie Bachau, Clara Bonnet, Solene Cizeron, Vanessa Compagnucci, Vinora Epp, Léone François, Magali Pignalut, Ariane Rousseau, Scarlet Tummers

Kvartet: An Pierlé (vokal i klavir), Keon Gisen( Bas klarinet, saksofon, gitara i udaraljke)  , Hendrik Lasure(Keyboards i kompjutori), Casper Van de Velde(udaraljke)

O PREDSTAVI

Fabrice Murgia je proučavo dnevnike, kratke priče i eseje Sylvije Plath u potrazi za dušom te briljantne umjetnice. Nastala predstava je u obliku pop-opere za pjevačicu i devet glumica, koju je skladala belgijska pijanistica i pjevačica An Pierlé, a koja se izvodi uz pratnju njezina kvarteta. Prelijepa melankolična glazba gradi i obogaćuje emtivni portret Sylvije Plath. Kao vodeća figura feminizma više okrenuta poeziji nego konkretnom angažmanu, Sylvia  Plath se cijeloga života borila s potrebom za pisanjem i ipunjavanjem američkog sna 1950-ih i 1960-ih godina u obliku savršene majke i supruge. Ta dva duboko oprečna koncepta života su i dovela do njezine smrti. Rezultat te borbe bio je roman Stakleno zvono, objavljen 1963. godine. Kako bi dočarao  taj ženski glas, Fabrice Murgia je stvorio slojevit komad, strukturiran od brojnih razina i konflikata unutar osobe ove velike američke pjesniknje. Murgia širi sliku Sylvije Plath povezujući je s ostalim spisteljicama poput Virginije Woolf, Anne Sexton, Emily Brontë i drugih.

Originalnost ove predstave leži u miješanju žanrova; kazališta i filma. Tijekom izvedbe gledatelj na velikom ekranu vidi stvaranje filma u realnome vremenu. Kamera je u rukama virtuozne Juliette Van Dormael, koja rastvara spisateljicu, prateći kretanja različitih dijelova Sylvijine ličnosti od početka do kraja predstave.

IZ KRITIKA

"Fabrice Murgia je uvjerljivo osmislio unutarnju arhitekturu ove ambiciozne  kazališne strukture. Iako je tehnika sofisticirana i sveprisutna, to nikada nije na štetu vitalnosti i dinamičnosti zbivanja na sceni koja intenzivno vlada devet glumica. Glazba i kazalište međusobno se napajaju, bez da si međusobno oduzimaju od kvalitet. Ovaj zanosni portret umjetnice  natjerat će na odlazak u knjižaru i potragu za svim djelima Sylvije Plath."

                                                            Dominique Mussche, rtbf.be

Fabrice Murgia

Fabrice Murgia, rođen 1983.godine u belgijskom Verviersu, a diplomirao je na Konzervatoriju u Liègeu, u klasi Jacquesa Delcuvelleriea. Poslije diplome nastupao je kao glumac u kazalištu, na televiziji i filmu. Trenutno se bavi pisanjem i režijom za kazalište, a nedavno je debitirao i kao filmski redatelj. Murgia je osnivač i umjetnički direktor Cie ARTARA. Godine 2009. napisao je i režirao svoj prvi kazališni komad pod naslovom Les Chagrin des ogres, a iste godine postaje stalni vanjski suradnik Nacionalnoga kazališta Valonije u Bruxellesu, gdje 2010. režira uspješne predstave Life: reset-Chronique d'uneville epuisée /Život: resetiranje - Kronika iscrpljena grada i Dieu est un DJ /Bog je DJ, kojima je oblikovao jedinstveni stič,  koristeći se modernim scenskim vokabularom kojim se obraćajuća sadašnjim naraštajima. Godine 2012. napisao je komad pod naslovom Exils/Progonstva kojim je započeo ambiciozan europski projekt Villes enscène/Gradovi na pozornici,koji okuplja  sedam europskih redatelja na produkciji koja se bavi temom kako živjeti u multikulturalnim europskim gradovima. Svoj tekst Children of  Nowhere /Djeca niotkuda postavio je na Festivalu Santiago u Milu 2014.godine u suradnji s LOD muziektheaterom. Za Festival u Avignonu postavlja predstavu prema vlastitom tekstz Notre peur de n'être /Naš strah od nepostojanja, dok u Operi u Limogeu postavlja na scenu cirkusku operu Daral Shaga u suradnji s Feria Musicom. Godine 2016. postaje umjetnički ravnatelje  Nacionalnoga kazališta Valonije u Bruxellesu, a iste godine piše i režira tekst Black Clouds /Crni oblaci za napuljski kazališni festival. Snima svoj prvi kratki film Remember Me /Sjećaj me se 2017.godine. Usporedno s radom u kazalištu i na filmu, Murgia često održava umjetničke radionice diljem Europe i širom svijeta. U kolovozu 2014. godine dodijeljen  mu je Srebrni lav Venecijanskoga biennalea, za inovacije u kazališnom stvaranju.

 Ove godine Festival se odvija u sklopu Europskog programa Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske za potrebe predsjedavanja Vijećem Europske unije.

Drama