Dvorana ansambla LADO
„Djetetu je svaka situacija pitanje života ili smrti.
Vama koji ste znali kako živjeti u najgorim uvjetima, a ne zaboraviti igru.
Vama koji znate da ne prežive svi.
Mojim zmajevima.”
Espi Tomičić
Ovom posvetom počinje tekst Budi uvijek kao zmaj Espija Tomičića koji se poigrava žanrovima, vremenskim razinama i kazališnom formom stvarajući istodobno duboko intimnu i politički angažiranu dramu.
Drama počinje u današnjem vremenu. Petar, transmuškarac, nalazi se na terapiji. U razgovorima s terapeutkinjom, introspektivnim monolozima i unutarnjim dijalozima rekonstruira sjećanja na jedno ključno razdoblje iz djetinjstva, kad je još bio Matea. No ta sjećanja nisu linearna. Glasovi prošlosti i sadašnjosti neprestano se sudaraju brišući granicu između realnog i imaginarnog, dokumentarnog i poetskog. Terapeutkinja, kor i drugi glasovi funkcioniraju kao komentatori i vodiči kroz slojeve pamćenja i traume.
U središtu sjećanja je napušten gradski stan u koji Petar, tada još djevojčica Matea, ilegalno ulazi zajedno s majkom Janom i bratom i sestrom tražeći utočište od siromaštva i beskućništva. Djeca, vođena starijim bratom Alanom, počinju igru rata u kojoj se stan pretvara u vojnu bazu. U toj igri otvaraju se pukotine stvarnog života: Mateina prva menstruacija, spoznaja o drukčijem tijelu, napetosti u obiteljskim odnosima, strah od gubitka, gubitak doma, pitanja identiteta, klasne nesigurnosti i traume koje se ne mogu imenovati, ali ostaju zauvijek upisane u tijelo.
Budi uvijek kao zmaj istodobno je i antidrama i terapijski proces, prostor imaginacije i kazališta. Zajedničko prolaženje kroz slojeve straha, sjećanja i tišine. Djelo je zamišljeno kao kazališni čin u kojemu trauma ne ostaje zatvorena u pojedincu, već postaje prostor susreta.
Praizvedbu dramskog teksta Budi uvijek kao zmaj višestruko nagrađivanog autora Espija Tomičića režirat će Olja Lozica.
