Miroslav Krleža
Pod maskom
50. obljetnica umjetničkog rada nacionalne prvakinje Drame Branke Cvitković
Igra: Branka Cvitković
Prema ideji Lade Čale Feldman
Redateljica: Tamara Damjanović
Kostimografkinja: Dženisa Pecotić
Glazba i klavir uživo: Katarina Ranković
U povodu obljetnice pedeset godina umjetničkog djelovanja Branke Cvitković u nedjelju, 25. siječnja 2026. na novoj sceni HNK2 bit će izvedena njezina monodrama Pod maskom, nastala prema Krležinoj noveli iz ciklusa Glembajevi. Predstava u produkciji Teatra poezije prethodno je premijerno izvedena u sklopu 14. Festivala Miroslav Krleža.
Renomirana hrvatska glumica u ovoj monodrami utjelovljuje lik glumice Stolzer čiju ispovijest Miroslav Krleža pretvara u slojevitu meditaciju o tijelu, pamćenju i glumačkom pozivu. Predstava istražuje granice između uloge i osobe, između profesionalnog i intimnog lica glumice, ispreplećući fragmente njezine karijere s glasovima Krležinih junakinja i junaka.
O predstavi
Monodramska izvedba Pod maskom u izvedbi renomirane hrvatske glumice Branke Cvitković temelji se na noveli istoga naslova koja tvori dio autorove proze Glembajevi vezan uz odvjetak genealogije te obitelji čiji će potomci napučiti dramsku tročinku U agoniji.
No novela se svojom tematikom začudno izdvaja iz proznoga okružja u koje je uvrštena jer se izravno ne bavi nijednim članom toga genealoškog stabla, posvećujući se nasuprot tomu ispovijesti jedne od posjetiteljica Laurina salona, glumice Stolzer.
Izvrćući naslijeđene moduse proznih prikazbi figure glumice, koji je prije svega predočuju kao enigmatsko tijelo-objekt što se nadaje muškom pogledu i pokušava protumačiti unutar komunikacije koja se o tome tijelu odvija među muškim likovima, Krleža novelu konstruira kao glumičin vlastiti iskaz, ali u slobodnom neupravnom govoru, unutar kojega se dočarava subjektivno iskustvo glumačkog tijela neposredno prije i tijekom nastupa na pozornici, ali i tijekom čitave njezine profesionalne karijere, kao „tijelo sjećanja“, onkraj dometa glumičine neposredne vidljivosti kao tjelesne slike jastva.
Monodrama istražuje međutim izvedbene kapacitete toga teksta, rabeći novelu kao okosnicu za preplet triju izvedbenih razina osobnosti – fiktivnog lika „milostive“ Stolzer, zatim glumice koja taj lik tumači u svojstvu profesionalne, Gavella bi rekao „normativne“, ličnosti, i naposljetku njezine privatne osobe. Odvodeći nas krivudavim ontološkim i kronološkim putanjama na kojima se spomenute razine miješaju do neraspoznatljivosti, Branka Cvitković ujedno se prisjeća i vlastitih iskustava s tremom, ali i krhotina monologa Krležinih junakinja i junaka što ih je za svoje karijere imala priliku, ili pak propustila izvesti.
Lada Čale Feldman
Pedeset godina kazališnog stvaralaštva Branke Cvitković
Branka Cvitković rođena je 29. svibnja 1948. u Zagrebu. Nakon što je diplomirala književnost na Filozofskom fakultetu, upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te 1975. postaje članica ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu gdje ostaje do umirovljenja 2014. godine. Tijekom četrdeset godina scenskog rada ostvarila je više od šezdeset uloga u matičnoj kući profilirajući se kao glumica iznimna raspona – od karakternih i grotesknih do tragičnih i komičnih uloga. Kultni status stekla je ulogom Marijane u predstavi Zagrepčanka Branislava Glumca, a njezin opus obuhvaća nezaboravne interpretacije u Krležinim, Brechtovim, Čehovljevim, Ibsenovim, Molièreovim i Shakespeareovim djelima.
Za svoj umjetnički rad nagrađena je brojnim priznanjima među kojima su dvije Nagrade „Mila Dimitrijević“, priznanja Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa te nagrada „Najhistrionka“. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2006. godine proglašena je nacionalnom prvakinjom.
Uz glumačku karijeru, djelovala je i kao profesorica glume na Umjetničkoj akademiji u Osijeku te dekanica Fakulteta za film i kazalište Sveučilišta Libertas. Svojim je radom ostavila dubok trag u hrvatskome kazalištu, a suradnjom s mladim umjetnicima nastavila prenositi glumačku strast i scensku radoznalost.
