U foajeu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 22. rujna u 18 sati održat će se predstavljanje romana Dražena KatunarićaZalmoxis: Sjene Gjalskih u Pompejima. O knjizi će govoriti Dubravka Oraić Tolić, Žarko Paić i Darija Žilić, razgovor će moderirati Zrinka Turalija, a promociji će nazočiti i autor Dražen Katunarić.
Podno Vezuva, u drevnome rimskom gradu Pompejima, započinje roman o obitelji Gjalski kroz pet generacija. Od Napulja, preko Ženeve, Zagreba, Pariza, Londona i Beograda pa sve do mračnih rumunjskih špilja, uz apokaliptičnu pozadinu rata razvija se priča o nasljeđu jednoga od najpoznatijih hrvatskih pisaca, Ksavera Šandora Gjalskog, i kletve koja poput uporne sjene prati njegove potomke.
Protagonist romana Josip u Pompejima susreće Martu, posljednju Gjalsku, mladu arheologinju u potrazi za izgubljenom obiteljskom relikvijom – tajanstvenom slikom Zalmoxisa, božanstva koje su štovali Geti u antičkim vremenima. Potraga ubrzo prerasta u suočavanje s nasljeđem koje skriva mnogo više od izgubljenih i otetih bogatstava. Oslonjen na povijesne konture, Katunarićev roman prodire u krhki prostor obiteljskih odnosa i sudbina, tajni, izdaja i tragedija.
Kako je zapisao Tolstoj, sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Obitelj Gjalski jedna je od njih, a njezina nesreća poprima oblik prokletstva koje se prenosi iz naraštaja u naraštaj.
U središtu romana nalazi se i pitanje produženja fikcije u životu te borhesovski obrat u kojem se sudbine Gjalskijevih književnih likova precrtavaju na tragične sudbine stvarnih potomaka i članova obitelji. I sam Borges, ženevski stanovnik i čitatelj Gjalskog, pojavljuje se u romanu nagovješćujući da će ono što je nekoć bilo književnost postati stvarnost.
Napisan u historijskom prezentu, na originalnome pisaćem stolu Ksavera Šandora Gjalskog, Zalmoxis: Sjene Gjalskih u Pompejima zamišljen je kao roman sudbina, a ne kao klasična obiteljska saga ili biografski roman. Filmskom tehnikom vraćanja u prošlost i vremenskim skokovima kroz prethodne naraštaje postupno se približava obiteljskoj tajni koja čini pozadinu i okvir središnje priče o odnosu Marte i Josipa. Osoba od koje sve počinje i koja povezuje različite generacije jest Ksaver Šandor Gjalski, dok se kroz obiteljsku povijest ponavlja motiv „trećega“, zakonite i izvanbračne djece te grijeha očeva koji kao da bivaju naplaćeni u životima njihovih potomaka.
Roman tako postavlja pitanje postoji li i danas prokletstvo – iracionalna sila sudbine koja djeluje tijekom više generacija – i, ako postoji, može li se prekinuti. Jedan od mogućih odgovora krije se u vraćanju izgubljene svetosti života. Potraga za Zalmoxisovom slikom stoga je istodobno stvarna i simbolična: nevolje obitelji počinju nestankom slike drevnoga proroka, ali i gubitkom onoga božanskog koje čuči u nutrini svakoga od nas.