Giacomo Puccini TOSCA

TOSCA

Kreativni tim

Dirigent

Andreas Gies, Alla Kulbaba

Redatelj

Mario Pontiggia

Scenograf i kostimograf

Francesco Zito

Oblikovatelj svjetla

Bruno Ciulli

Asistent dirigenta

Matija Fortuna

Asistenti redatelja

Luca Ferracane, Martina Zdilar Sertić

Asistentica scenografa

Antonella Conte

Zborovođa

Luka Vukšić

Dječji operni zbor uvježbala

Dijana Rogulja Deltin

Prijevod libreta

Marina Glavaš

Ansambl predstave

FLORIA TOSCA

Kristina Kolar, Martina Serafin

MARIO CAVARADOSSI

Tomislav Mužek, Stjepan Franetović

BARUN SCARPIA

Davor Radić, Dalibor Hanzalek, Giorgio Surian

CESARE ANGELOTTI

Siniša Štork,Toni Nežić

CRKVENJAK

Marin Čargo, Ivan Šimatović

SPOLETTA

Nikša Radovanović, Filip Filipović, Matic Zakonjšek

SCIARRONE

Marin Čargo, Jurica Jurasić Kapun

PASTIR

Lucija Jelušić, Stefani Pijetlović

TAMNIČAR

Boris Beus, Lobel Barun

ORKESTAR I ZBOR OPERE HRVATSKOGA NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU

Dječji operni zbor

Inspicijentice

Aleksandra Ćorluka, Zrinka Petrušanec

Šaptačica

Marija Dražančić

Koncertne majstorice

Mojca Ramušćak, Vlatka Peljhan

Umjetnička voditeljica opernog studija

Nina Cossetto

Korepetitori

Vjekoslav Babić, Helena Borović, Ante Sladoljev

Premijera

27.05.2022

LJUBAV UPLETENA U DRŽAVNE POSLOVE

Tosca je argentinskom redatelju Mariju Pontiggi posebno draga opera. S njome je debitirao u Teatro Regio u produkciji koja je tijekom deset godina izvođenja doživjela velike uspjehe u raznim kazalištima diljem Italije, Francuske i Španjolske.

 Kakvu težinu ima povijest s velikim P; Napoleon, bitka kod Marenga i tako dalje, u priči o Floriji Tosci i Mariju Cavaradossiju?

Iako sam pasionirani ljubitelj povijesti i biografija još od malih nogu, to ne znači da neću u određenim operama iskoristiti poveznicu s nekom drugom epohom ako je pronađem u radnji. Ali u slučaju Tosce na mnogim se mjestima aludira baš na 17. lipnja 1800.  kada je u Rim stigla vijest o bitki kod Marenga koja se dogodila tri dana ranije, pa bi jedini logičan način mijenjanja epohe bio promijeniti tekst koji se odnosi na povijesne činjenice, kako ne bi bilo kontradikcije s brojnim povijesnim zbivanjima koja se navode u libretu: Angelotti kao konzul Rimske Republike, Castelo Sant'Angelo kao državni zatvor, Bonaparte, bitka kod Marenga, maršal von Melas, kraljica Karolina itd. Pomicanje radnje u doba neke druge državne diktature 20. stoljeća, bilo talijanske, španjolske, ruske ili poljske - to je već bilo prikazano. Ali za mene, fanatika scenske riječi, sam tekst opere opovrgava takav pristup. Povijest u Tosci nije drugo do vjerodostojan okvir jedne crne komedije. Ova naša produkcija nastala je u Firenci 2008., a oblikovala ju je izričita želja Teatra da osmislimo klasičnu Toscu i toga smo se držali. Scenograf Francesco Zito je osmislio realistične lokacije u kojima se priča pripovijeda, a na isti se način odnosimo i prema povijesnim referencama.

 Što ćemo vidjeti na sceni?

Svi smo zaključili kako ćemo se koncentrirati na stvarne elemente kojima je pogodovao dramatičan prostor. U prvome činu pogled na enormno veliku kupolu Sant'Andree della Vale predstavlja institucionalan teret koji prijeti i guši pojedinca, u jednome prostoru koji jednako vrijedno ugošćuje ljubavne izljeve između dive i slikara kao i protokolarni Te Deum. U drugome činu elegantna odaja palače Farnese postaje prostor za psihološko mučenje ljubavnika, dok se u prostoriji do nje odvija pravo tjelesno mučenje. U trećemu činu prostor je nešto neutralniji, uz golemu rešetku koja poput giljotine razdvaja sâm zatvor od praznine, time presijecajući vezu ljubavnika koji su krenuli u potragu za slobodom. Što se kostima tiče, oni u skladu s kontekstom 19. stoljeća; u Scarpijinu Rimu u našoj produkciji dominira crna te crkvene boje. Jedine svijetle točke su kostimi Tosce i Cavaradossija.

Opera