Više od svega na svijetu vodena nimfa Rusalka žudi za tim da postane ljudsko biće kako bi osvojila srce mladoga Kneza. Međutim, ta želja ima svoju cijenu i suočava malu nimfu s pitanjem: Je li san vrijedan najveće žrtve? Ako Rusalka postane ljudsko biće, izgubit će dar govora, a ako Knez prezre njezinu ljubav, oboje će biti zauvijek prokleti. Rusalka je najpoznatija opera češkog romantičara Antonína Dvořáka, skladana prema bajkovitu libretu Jaroslava Kvapila. Legende o rusalkama, riječnim duhovima, odnosno nedobrohotnim vodenim djevojkama iz slavenske mitologije, u svojim su bajkama zapisali Dvořákovi suvremenici, poznati češki pisci Karel Jaromír Erben i Božena Němcová.
Nadahnuće za libreto Kvapil je pronašao u bajci Mala sirena Hansa Christiana Andersena čija je radnja u glavnim crtama identična onoj u Dvořakovoj operi, ali i u pripovijetki o Undini njemačkog pjesnika Friedricha de la Motte Fouquéa i simbolističkoj drami Potonulo zvono Gerharta Hauptmanna. Snoviti ugođaj te „tužne, moderne bajke”, kako ju je opisao sam libretist, nadahnuo je Dvořáka na skladanje poetične i senzualne impresionističke glazbe prepune melodijske imaginacije i vrsne orkestracije, poput sugestivne igre valova i odsjaja mjesečine na površini jezera. U Dvořákovoj Rusalki, u primjeni lajtmotiva, čujni su i odjeci wagnerizma, ali i skladateljevo umijeće kontrastiranja.
Dvořák posve različitim izražajnim sredstvima prikazuje dva suprotstavljena svijeta, vilinski i ljudski, a jedinstvenim melodijskim linijama postiže začudan kontrast između eterične Rusalke i strastvene Kneginje. Na taj način Dvořák podcrtava tezu iz Kvapilova libreta o nemogućnosti spajanja dvaju svjetova i sudbini pojedinca koji, zbog izlaska iz svojeg svijeta, biva izbačen iz oba.
Režiju Dvořákove opere bajke potpisuje talijanska operna redateljica Caterina Panti Liberovici.
Valentina Fijačko Kobić dobitnica je Nagrade „Marijana Radev“ za naslovnu ulogu u operi Rusalka u sezoni 2024./2025.
