Više od svega na svijetu vodena nimfa Rusalka žudi za tim da postane ljudsko biće kako bi osvojila srce mladoga Kneza. Međutim, ta želja ima svoju cijenu i suočava malu nimfu s pitanjem: Je li san vrijedan najveće žrtve? Ako Rusalka postane ljudsko biće, izgubit će dar govora, a ako Knez prezre njezinu ljubav, oboje će biti zauvijek prokleti. Rusalka je najpoznatija opera češkog romantičara Antonína Dvořáka, skladana prema bajkovitu libretu Jaroslava Kvapila. Legende o rusalkama, riječnim duhovima, odnosno nedobrohotnim vodenim djevojkama iz slavenske mitologije, u svojim su bajkama zapisali Dvořákovi suvremenici, poznati češki pisci Karel Jaromír Erben i Božena Němcová.
Nadahnuće za libreto Kvapil je pronašao u bajci Mala sirena Hansa Christiana Andersena čija je radnja u glavnim crtama identična onoj u Dvořakovoj operi, ali i u pripovijetki o Undini njemačkog pjesnika Friedricha de la Motte Fouquéa i simbolističkoj drami Potonulo zvono Gerharta Hauptmanna. Snoviti ugođaj te „tužne, moderne bajke”, kako ju je opisao sam libretist, nadahnuo je Dvořáka na skladanje poetične i senzualne impresionističke glazbe prepune melodijske imaginacije i vrsne orkestracije, poput sugestivne igre valova i odsjaja mjesečine na površini jezera. U Dvořákovoj Rusalki, u primjeni lajtmotiva, čujni su i odjeci wagnerizma, ali i skladateljevo umijeće kontrastiranja.
Dvořák posve različitim izražajnim sredstvima prikazuje dva suprotstavljena svijeta, vilinski i ljudski, a jedinstvenim melodijskim linijama postiže začudan kontrast između eterične Rusalke i strastvene Kneginje. Na taj način Dvořák podcrtava tezu iz Kvapilova libreta o nemogućnosti spajanja dvaju svjetova i sudbini pojedinca koji, zbog izlaska iz svojeg svijeta, biva izbačen iz oba.
Režiju Dvořákove opere bajke potpisuje talijanska operna redateljica Caterina Panti Liberovici.
