Praizvedba opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, osnivača i organizatora zagrebačkoga opernog kazališta, bila je višestruko važan kulturološki događaj 1876. godine, između ostaloga i zato što je označila rođenje još jedne umjetničke grane unutar Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu − baleta. Tematizirajući posljednje sigetske dane hrvatskog junaka Nikole Šubića Zrinskog i njegovu junačku pogibiju, djelo je već na praizvedbi doživjelo nezapamćen uspjeh te do danas zadržalo počasno mjesto na hrvatskoj opernoj sceni. Najveći ushit izazvala je potresna zakletva sigetskih junaka i finale U boj! koje je kao zborska pjesma skladano deset godina prije opere. Veliku popularnost djelo može zahvaliti portretiranju stvarnog junaka iz hrvatske povijesti koji je u teškim uvjetima osmanlijske najezde spasio Slavoniju od potpuna porobljavanja. Iako nije uspio spriječiti Osmanlije u osvajanju nekih gradova, Zrinski je hrabro poginuo braneći Siget. Osim iznimno domoljubna ozračja koje prevladava u operi, bitno obilježje Zajčeva rukopisa vidljivo je i u diferenciranu prikazu dvaju suprotnih svjetova od kojih svaki nosi svoja obilježja. Pomno profilirajući likove junaka Zrinskoga i sultana Sulejmana prema povijesnim činjenicama, Zajc je kao antipode stvorio važne ženske likove hrvatske operne literature – Evu i Jelenu – te im namijenio vrlo važnu dramaturšku i glazbenu zadaću.
Postoje opere i postoji Zrinjski.— Boris Papandopulo
Poseban vrhunac Zajčeve opere, koji Dolenčić naglašava svojom režijom, a Marof i Franetović dodatno produbljuju svojim izvedbama jesu susret Zrinjskoga i Sokolovića u drugom činu, kada turski vezir nudi grofu kraljevsku krunu u zamjenu za ključeve Sigeta, a Zrinjski odbije riječima: Hrvatu ban je kralj, on mjesto kralja vlada.— Vjesnik
