Ivan pl. Zajc Nikola Šubić Zrinjski 120 min

Nikola Šubić Zrinjski

Kreativni tim

Dirigent

Ivo Lipanović

Redatelj

Krešimir Dolenčić

Scenografkinja

Dinka Jeričević

Kostimografkinje

Ika Škomrlj, Đenisa Medvedec

Koreografkinja

Sonja Kastl

Asistentica redatelja

Martina Zdilar Sertić

Asistentica koreografkinje

Božica Lisak

Oblikovatelj svjetla

Deni Šesnić

Zborovođa

Luka Vukšić

Prijevod libreta na engleski

Tijana Gojić

Ansambl predstave

Nikola Šubić Zrinjski

Eva, njegova žena

Valentina Fijačko Kobić / Tamara Franetović Felbinger

Jelena, njihova kći

Marija Kuhar Šoša / Adela Golac Rilović / Ivana Lazar

Lovro Juranić

Stjepan Franetović / Domagoj Dorotić

Gašpar Alapić

Ozren Bilušić

Vuk Paprutović

Sulejman Veliki

Mehmed Sokolović

Stjepan Franetović / Miljenko Đuran

Levi

Davor Radić / Marin Čargo

Mustafa

Roko Radovan / Nikša Radovanović

Ali Portuk

Jurica Jurasić Kapun / Alen Ruško

Begler beg

Marin Čargo / Boris Beus

Glasnik

Jurica Jurasić Kapun / Alen Ruško

Hrvatska vila

Turska vila

ORKESTAR I ZBOR OPERE HRVATSKOGA NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU

ORKESTAR I ZBOR OPERE HRVATSKOGA NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU

Koncertne majstorice

Vlatka Peljhan, Mojca Ramušćak

Korepetitori

Vjekoslav Babić, Helena Borović, Nina Cossetto

Inspicijentice

Aleksandra Ćorluka, Zrinka Petrušanec

Šaptačica

Marija Dražančić

Premijera

05.11.1994

Praizvedba opere Nikola Šubić Zrinjski 1876. godine Ivana pl. Zajca, osnivača i organizatora zagrebačkoga opernog kazališta, bila je višestruko važan kulturološki događaj, između ostaloga i zato što je označila rođenje još jedne umjetničke grane unutar Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu – Baleta. Tematizirajući posljednje sigetske dane hrvatskog junaka Nikole Šubića Zrinskog i njegovu junačku pogibiju, djelo je već na praizvedbi doživjelo nezapamćen uspjeh, zadržavši do danas počasno mjesto na hrvatskoj opernoj sceni. Najveći ushit izazvala je potresna zakletva sigetskih junaka i finale U boj, u boj, koji je kao zborska pjesma skladan deset godina prije same opere. Veliku popularnost djelo može zahvaliti portretiranju stvarnog junaka hrvatske povijesti, koji je u teškim uvjetima turske najezde spasio Slavoniju od potpuna porobljavanja. Iako nije uspio spriječiti Turke u osvajanju nekih gradova, Zrinski je hrabro poginuo braneći Siget.
Osim iznimno domoljubna ozračja koje prevladava u operi, bitna karakteristika Zajčeva rukopisa vidljiva je i u diferenciranu prikazu dvaju suprotnih svjetova, od kojih svaki nosi svoja obilježja. Pomno profilirajući likove junaka Zrinskoga i sultana Sulejmana prema povijesnim činjenicama, Zajc je kao antipode stvorio značajne ženske likove hrvatske operne literature, Evu i Jelenu, namijenivši im vrlo važnu dramaturšku i glazbenu zadaću.

Postoje opere i postoji Zrinjski.— Boris Papandopulo
Poseban vrhunac Zajčeve opere, koji Dolenčić naglašava svojom režijom, a Marof i Franetović dodatno produbljuju svojim izvedbama jesu susret Zrinjskoga i Sokolovića u drugom činu, kada turski vezir nudi grofu kraljevsku krunu u zamjenu za ključeve Sigeta, a Zrinjski odbije riječima: Hrvatu ban je kralj, on mjesto kralja vlada.— Vjesnik

Vezane novosti

Opera