Giacomo Puccini Lastavica 150 min

Lastavica

Autorski tim

Dirigent

Antonello Allemandi

Redatelj, scenograf i kostimograf

Hugo de Ana

Oblikovatelj svjetla

Valerio Alfieri

Zborovođa

Luka Vukšić

Koreograf

Michele Cosentino

Asistent redatelja

Tim Ribič

Suradnica kostimografa

Cristina Aceti

Asistentica kostimografa

Mia Rejc Prajninger

Asistentica scenografa

Nathalie Deana

Asistentica koreografa

Raffaella De Luca

Ansambl predstave

Magda de Civry

Darija Auguštan

Lisette

Marija Kuhar Šoša

Ruggero Lastouc

Filip Filipović

Prunier

Martin Sušnik

Rambaldo Fernandez

Siniša Hapač

Périchaud

Marin Čargo

Gobin

Tvrtko Stipić

Crébillon

Damijan Karanfilov

Yvette

Nikolina Hrkać

Bianca

Mima Karaula

Suzy

Helena Lucić Šego

Georgette

Hana Ilčić

Gabriella

Petra Cik

Lolette

Nela Katalenić Klinar

Butler

Damijan Karanfilov

Glas

Petra Cik

Plesači kod Bulliera

Indi Cecić Turčinov, Tea Cvetan, Kristina Čebić, Roko Farkaš, Iva Katarinčić, Lucija Kukor, Mateja Miković, Lucija Nemarnik, Dora Sarikaya, Domagoj Sertić, Karlo Topolovec, Ante Vukov

ORKESTAR I ZBOR OPERE HRVATSKOGA NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU

Inspicijentice

Aleksandra Ćorluka, Zrinka Petrušanec

Šaptačica

Marija Dražančić

Koncertne majstorice

Mojca Ramušćak, Vlatka Peljhan, k. g.

Voditelj studija opernih uloga

Darijan Ivezić

Voditeljica korepetitora

Nina Cossetto

Korepetitorice

Helena Borović, Hui Won Lee

Premijera

21.10.2021

Praizvedba

17.03.1917

Libreto: Giuseppe Adami, prema njemačkome libretu Alfreda Marie Willnera i Heinza Reiharta

Lastavica, La rondine, praizvedena u Monte Carlu 1927., ostala je manje poznato Puccinijevo djelo iz zrele faze. Puccini je partituru na libreto Giuseppea Ademija dovršio 1916. poslije dvije godine rada, a praizvedena je u Salle Garnier u Monte Carlu 27.ožujka 1917. Operu je izvorno naručio bečki Karltheater; međutim, izbijanje Prvog svjetskog rata spriječilo je da se premijera tamo i održi. Izdavač Ricordi, na čelu kojega je tada Giulijev sin Tito, odbio je izdati partituru opere, etiketirajući je kao lošega Lehara. Njihov suparnik, Lorenzo Sonzogno, uzeo je partituru i dogovorio prvu izvedbu u neutralnome Monacu. Puccini je nastavio raditi na reviziji ove, svoje najmanje poznate zrele opere, sve do svoje smrti. Lastavica je u početku bila zamišljena kao opereta, ali je Puccini eliminirao govorni dijalog, čineći djelo oblikom bliže operi. Jedan od suvremenih recenzenata opisao je djelo kao kontinuiranu tkaninu ushićenih melodija valcera, privlačnih melodija u pop stilu i nostalgične ljubavne glazbe, a radnju okarakterizirao kao recikliranje likova i događaja iz djela poput Traviate i Šišmiša.

Opera