Svjetski priznata koreografkinja Valentina Turcu ponovno je surađivala sa zagrebačkim Baletom, ovaj put postavljajući Othella Williama Shakespearea, još jedno klasično djelo koje snažno odjekuje u današnjem vremenu. U svijetu obuzetom bijesom, ambicijom i manipulacijom, a opijenom nasiljem, dezinformacijama, nemirom i korupcijom, Othellove kobne odluke i njegovo slijepo povjerenje u Jaga, majstora suptilne manipulacije, suprotstavljaju se čistoj i odanoj ljubavi Desdemone. U napetim odnosima između tri lika i njihovu spoju s burnim ozračjem i razornim posljedicama osvete koreografkinja je pronašla nadahnuće za vlastitu interpretaciju Shakespeareova djela.
Valentina Turcu kanalizirala je intenzivne emotivne struje stapajući glazbu i pokret kako bi istražila psihološke nijanse poznate priče i dovela je do njezina neizbježna kraja.
U svojim baletima i drugim izvedbenim formama Valentinu Turcu oduvijek je posvećivala pozornost složenosti ljudskog ponašanja ukorijenjenoj u opipljivim motivacijama, psihološkim stanjima, emocijama, ali i tajnoj, gotovo mističnoj stvarnosti vječne istine. Koreografirajući balet Othello, ugledna koreografkinja upustila se u hipnotično putovanje razotkrivajući slojeve muških sirovih emocija i ženske melankolične nutrine. Zajedno s plesačima odvodi publiku u sasvim nepoznatu stvarnost – onu izvan pukog postojanja.
Neprestano tragajući za plesnim izrazom koji je istodobno delikatan i neposredan, Valentina Turcu u svojim djelima stvara sebi svojstven filmski ugođaj te spaja asketizam i konceptualno rafinirano plesno kazalište koje istražuje ljepotu i suptilne psihološke nijanse čovjeka. Intenzivne priče, baš poput one u Shakespeareovoj tragediji, pronalaze savršen kontrapunkt u veličanstvenoj i uzvišenoj glazbi Gustava Mahlera. U tim ekstremima stoga se mogu prepoznati geste ljubavi i svjetla koje nadilaze granice svakidašnjice. Već dobro poznata publici zagrebačkoga HNK-a, i to upravo po baletima stvorenim na temelju književnih predložaka kao što su hvaljene baletne predstave Smrt u Veneciji i Gospođa Bovary, slavna i omiljena koreografkinja ponovno je posegnula za književnošću transponirajući je u estetiziran i promišljen koreografski izraz stopljen sa složenom, ali emotivnom Mahlerovom glazbom.
