Najizvođeniji klasični balet na svijetu prerastao je u društveni fenomen jer se njime slavi božićno doba veselja i darivanja. Orašar (izvorno Ščelkunčik) smatra se simfonijom djetinjstva u kojoj se dječji svijet isprepleće s naznakama svijeta odraslih, a mislima vladaju mašta i snovi. Fantastična bajka o djevojčici Klari kojoj drveni lutak postaje junak s kojim doživi nezaboravne pustolovine zapisana je u čarobnoj glazbi Petra Iljiča Čajkovskog, a bliska je i uzbudljiva publici svih dobi.
Balet se temelji na poznatoj priči njemačkog književnika E. T. A. Hoffmanna Orašar i Kralj miševa iz 1816. godine, libreto je napisao koreograf Marius Petipa na poziv ravnatelja ruskih carskih kazališta Ivana Vsevoložskog, a koreografiju je s Petipaom potpisao Lav Ivanov. Nakon praizvedbe 1892. godine u peterburškom Marijinskom teatru balet se izvodio u različitim verzijama koreografa među kojima su bili Aleksander Gorski, Fedor Lopuhov, Vasilij Vainonen i Jurij Grigovič, a u Parizu ga je izvodila i slavna trupa Ballets russes Sergeja Djagileva. Vlastitu je verziju stvorio i George Balanchine.
Hrvatska publika prvi se put susrela s Orašarom u koreografiji i režiji Margarite Froman koja je zagrebačkom ansamblu prenijela svoje iskustvo plesanja u trupi Ballets russes postavljajući između ostalih i antologijska djela svjetske baletne literature. Godine 1923. izvedene su Scene iz baleta Ščelkunčik i Baletni divertissement u njezinoj režiji i koreografiji, a prva je hrvatska premijera baleta Ščelkunčik, koju je također koreografirala i režirala M. Froman, izvedena 1931. U Baletu zagrebačkoga HNK-a ovu je bajkovitu božićnu priču publika mogla gledati u verzijama Waczlawa Orlikowskog, Frane Jelinčića i Dagmar Kessler Jelinčić, Dereka Deanea i Vladimira Malakhova.
U sezoni 2025./2026. omiljeni Orašar oživio je u ambicioznoj verziji koju je stvorio poznati ruski baletan Rudolf Nurejev prema koreografiji Mariusa Petipae i Lava Ivanova. Nurejev je postavio svojeg Orašara 1967. u Kraljevskom švedskom baletu. Libreto se temelji na verziji priče Alexandrea Dumasa, a Nurejev ga je preradio i pridao mu psihoanalitičku dimenziju prema kojoj su u snovitu doživljaju protagonistice Drosselmeyer i Princ ista osoba, utjelovljenje idealnog muškarca i simbol sazrijevanja. Prema Nurejevljevoj interpretaciji Orašara snimljen je i film s Elisabeth Maurin (Clara) i Laurentom Hilaireom (Drosselmeyer), a balet se izvodio u londonskom Kraljevskom baletu, milanskoj Scali, Baletu Njemačke opere u Berlinu, Bečkoj državnoj operi, Pariškoj operi i na ostalim svjetskim pozornicama.
Trajanje
I. čin – 50 minuta
Stanka – 20 minuta
II. čin – 55 minuta
Prijenos predstave uživo 23. prosinca 2025. ispred kazališta realizira se uz podršku JANAF-a.
