In memoriam Krunoslav ŠarićIz kazališta — 12. lipnja 2023.
KRUNOSLAV ŠARIĆ, prvak Drame HNK u Zagrebu, preminuo je u Zagrebu 12. lipnja 2023.godine.
Rođen je 1944. godine u Derventi. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, upisuje studij gume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, koji završava 1969. godine u klasi Koste Spaića. Nakon diplome angažiran je u kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, prvo kao vanjski suradnik, a onda kao stalni član glumačkog ansambla sve do odlaska u Zagreb.
Godine 1983.godine postaje stalni član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje radi sve do odlaska u mirovinu 2010. godine. Nakon sjajnih uloga u dubrovačkom teatru i dolaska u Zagreb, njegova prva predstava u Drami HNK je bila Šteta što je kurva, Johna Forda, u režiji Georgija Para.
Igrao je Vasquesa, prijetvornog Španjolca i ubojicu. Tom ulogom je osvojio i publiku i kritiku koja, nakon premijere 1984. godine piše: Kako na sceni igrati jednu od najpokvarenijih duša što je hodala svijetom, a istodobno biti na neki odbojan način simpatičan, ili barem toliko upečatljiv i nametljiv da ga se ne može zaboraviti? Kruno Šarić je upravo to: njegov Vasques u predstavi Šteta što je kurva je tako pokvaren da se gadi, ali i ta njegova odvratnost je zavodljiva. Pomalo Jago, pomalo Shylock, taj lik Fordove drame sublimira svu zloću radi zloće same, gotovo radi zabave. Vasques je osoba o kojoj ne znamo ništa, no on o svima zna sve.U interpretaciji Krune Šarića Vasques bježi svakoj kodifikaciji. Neuhvatljiv u svojim namjerama, nedokučiv u svojim postupcima, Kruno Šarić je veliko otkriće u ovoj predstavi. Otkriće beskrajne glumačke energije koja nikada bez unutarnjeg razloga neće eksplodirati na sceni.
Upravo je ta glumačka energija i posvećenost profesiji jedna od glavnih karakteristika umijeća glume Krune Šarića. Odigrao je bezbroj uloga, i većih i manjih, od rola u suvremenim domaćim komadima kao što su: Redatelj u Aixaiji, Radovana Ivšića, Krđo u Božićevim Kurlanima, Burian u Mori Tomislava Bakarića, Daut u Gundulićevu Osmanu, Ban Josip Jelačić u Fabrijevoj Berenikinoj kosi, Niko u Vojnovićevu Ekvinociju, Dundo Maroje u Držićevoj istoimenoj komediji, do uloga u klasicima svjetske literature poput Postumusa Leonatusa u Cymbelinu Shakespearea, Jeshue Ha Nocrija u Majstoru i Margariti Bulgakova, Don Pedra Tenoria u Seviljskom zavodniku i kamenom uzvaniku Tirsa de Moline, Kazarina u Maskaradi Ljermontova, Agamemnona u Trilogiji o Agamemnonu Lade Kaštelan, Macduffa u Macbethu Shakespearea, Pavela Petroviča Kirsanova u Očevima i sinovima Friela, Croza u Korupciji u palači pravde Bettija, Prvog glumca u Hamletu, Shakespearea.
Glumio je u brojnim filmovima, tv dramama i serijama. Uz Ivu Gregurevića i Mustafu Nadarevića bio je jedan od najzaposlenijih i najcjenjenijih hrvatskih televizijskih i filmskih glumaca. Uvijek dosljedan sebi, velikog znanja i besprijekornog umjetničkog ukusa, birao je uloge po kvaliteti, a ne po kvantiteti, što nimalo nije umanjilo njegove umjetničke dosege.
Surađivao je s najboljim hrvatskim kazališnim redateljima, od Koste Spaića, Vlade Habuneka, Georgija Para, Joška Juvančića, Božidara Violića, Marina Carića, Ivice Boban i mnogih drugih, a često je radio i sa stranim gostujućim redateljima poput Horee Popescua, Stevena Kenta ili Vite Taufera.
Upravo ga je Vito Taufer zamolio da odigra minijaturnu, ali neobično važnu ulogu Kamerdinera u Krležinim Gospodi Glembajevima, 2011. godine.
Iako je već bio u mirovini, nije ni sekunde oklijevao, znajući da se radi o jednoj, ali vrlo vrijednoj rečenici „Gospon doktor su zaklali barunicu.“ Svoj pristanak je prokomentirao riječima: Barem ne moram učiti tekst. Znam ga već i prije probe. I tom je ulogom još jednom dokazao kako je pravi umjetnik, glumac koji svoj posao shvaća kao druženje s velikim piscima i redateljima, kao i sa svojim kolegama glumcima; druženje koje svima na sceni i onima u gledalištu uvijek pruža iskrenu emociju i radost igranja.
Uprava HNK u Zagrebu, Drama i cjelokupno kazalište zahvalni su Kruni Šariću na cijelom njegovom umjetničkom radu, kao i na duhu prijateljstva, posvećenosti i ljubavi prema kazalištu.
Zbogom i hvala ti.
