Giselle mnogi smatraju kraljicom romantičnog baleta i ona je zaista posve neobična pojava unutar fenomena klasičnog baleta. Takav epitet zavređuje zahvaljujući svojoj višestruko kompleksnoj strukturi – od ideje njezinih karizmatičnih autora do dramaturgije dvaju posve različitih činova i glazbe Adolphea Adama. Praizvedena ubrzo poslije Silfide, označila je sam početak novog puta u razvoju klasičnog baleta. Suprotstavljajući realizam jedne životne priče u prvom činu fantastičnom sadržaju drugoga, bijelog čina, poslužila je kao model za sva kasnija velika baletna djela. Priča je to o nesretno zaljubljenoj i prevarenoj mladoj seoskoj djevojci kojoj srce prepukne od ljubavi te se pridruži vilinskom svijetu bivših zaručnica umrlih prije vjenčanja i prije negoli su zadovoljile svoju strast za plesanjem.
Pronašavši nadahnuće u onodobnoj baletnoj zvijezdi Carlotti Grisi, autori su stvorili baletno djelo koje je pokazalo mnoga obilježja tada prevladavajućega umjetničkog pravca − romantizma. Slaveći ples, djelo je sadržavalo sve sastavnice složenoga umjetničkog djela: glazbu, pokret, glumu, slikarstvo, a ponajprije ples, sve izraženo u savršenu skladu s dominantnim umjetničkim smjerom epohe.
Balet je praizveden 1841. u Parizu u koreografiji Julesa Perrota i Jeana Corallija prema libretu koji su napisali Théophile Gautier, pjesnik i teoretičar romantizma, Jules-Henry Vernoy de Saint-Georges i Jean Coralli posluživši se pričom iz knjige o vilama i duhovima velikoga njemačkog romantičarskog pisca Heinricha Heinea. Oduševivši sve na praizvedbi, Giselle je ubrzo postala kultnim djelom plesne scene i ostala takva sve do naših dana, sto osamdeset godina poslije, a u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu izvedena je više od dvjesto puta.
