In memoriam: Juraj MofčanBalet — 12. rujna 2026.
S tugom se opraštamo od Jurja Mofčana, hrvatskoga baletnog plesača i koreografa, dugogodišnjeg solista Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu te nekadašnjeg predsjednika i istaknutog člana Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika, koji je preminuo u Rijeci 11. rujna 2026. u 87. godini života.
Baletnu školu završio je u Zagrebu, gdje je ostvario i svoj prvi angažman. Godine 1961. angažiran je u zagrebačkome Gradskom kazalištu Komedija, od 1963. do 1967. djelovao je kao solist Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, a dio karijere proveo je i u Belgiji, djelujući u plesnoj kompaniji Ballet de Wallonie. Od 1968. bio je član Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Tijekom bogate plesačke karijere ostvario je niz zapaženih solističkih uloga u klasičnom i suvremenom baletnom repertoaru. Posebno se isticao kao karakterni plesač, spajajući snažnu scensku izražajnost s tehničkom sigurnošću i glumačkim senzibilitetom. Nastupao je u brojnim velikim baletnim naslovima, među kojima su Labuđe jezero, Giselle, Trnoružica, Orašar, Romeo i Julija i Žar-ptica.
Među njegovim istaknutim ulogama izdvajaju se Rotbart u Labuđem jezeru Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji Rostislava Vladimiroviča Zaharova (1978.), Rochefort u Tri mušketira Georgesa Deleruea u koreografiji Flemminga Flindta (1978.), General u Plesu kadeta Johanna Straussa u koreografiji Davida Lichinea (1978.), Coppelius u Coppéliji Léa Delibesa u koreografiji Ivice Sertića (1980.), Don Quijote u istoimenu baletu Ludwiga Minkusa u koreografiji Pavela Rotarua (1981.) te Kumek u Kraljevu Borisa Papandopula u koreografiji Dragutina Boldina (1990.).
Kao solist Baleta HNK-a u Zagrebu nastupao je i na brojnim europskim pozornicama, među ostalim u Belgiji, Italiji, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj. Djelovao je i kao koreograf te ostvario niz koreografija i uloga u televizijskim emisijama.
Mofčan je ostao snažno vezan uz rodno Međimurje. U varaždinskom HNK-u ostvario je zapaženu karakterno-pantomimsku ulogu u Burleski o Grku Andreja Hienga, a sudjelovao je i u drugim kazališnim projektima izvan matične kuće.
Važan dio njegova djelovanja bio je posvećen prenošenju plesnog znanja mlađim generacijama. Početkom devedesetih u Varaždinu je pokrenuo baletnu školu za najmlađe te se posvetio pedagoškom radu, nastojeći vlastito bogato plesačko i životno iskustvo prenijeti mladim plesačima.
Balet je za njega bio mnogo više od profesije, bio je umjetnost koja zahtijeva predanost, disciplinu i cjeloživotno usavršavanje. O svojem odnosu prema pozornici jednom je rekao: „Onog trena kad iziđeš na scenu, više nema boli, nema ništa osim publike i tebe.“
Svojim je dugogodišnjim umjetničkim i strukovnim djelovanjem ostavio prepoznatljiv trag u hrvatskoj baletnoj umjetnosti kao plesač izrazite scenske osobnosti, koreograf i predani član baletne zajednice.
