Nenni Delmestre

Nenni Delmestre rođena je u Splitu gdje živi do svoje osamnaeste godine kada dobiva američku stipendiju i odlazi na studij. Na Florida International University u Miamiju diplomira tehnologiju komunikacija 1981., a zatim i kazališnu režiju 1984. s najvišim ocjenama i nagradama dekana.
Vraća se u Hrvatsku gdje prvo režira u Splitu, zatim i u ostalim hrvatskim kazalištima te gostuje u Sloveniji, Venezueli, Meksiku, Italiji i Makedoniji. Njezine prve režije u splitskome HNK (Više od ljubavi. Sheparda, Pustolov pred vratima Begovića, Palikuće Frischa), kao i na Splitskome ljetu ( Šimun Cirenac Bakmaza), označavaju početak novoga vala u životu splitskoga kazališta (Anatolij Kudrijavcev), unutar kojega ostvaruje trideset pet predstava među kojima se ističu i Edip Sofokla, Varijacije o smrti Fossea, Oluja te Romeo i Julija Shakespearea, Bog masakra Reze, Kontra progresa Solere, Neprijatelj naroda Ibsena, Kušnja Millera, Tri sestre Čehova i dr.
Specijalnu pozornost poklanja suvremenim tekstovima svjetske dramske literature te praizvedbama djela suvremenih hrvatskih autora; Elvisa Bošnjaka (Otac, Nosi nas rijeka, Idealan muž, Hajdemo skakati po tim oblacima, Kašeta brokava, Ubojstvo u klubu Quasimodo ), Lade Kaštelan (Prije sna, Posljednja karika), Ivana Vidića (Velika Tilda), Pave Marinkovića (Solumov kraj), Darka Lukića (Plastične kamelije) Nine Mitrović (Komšiluk naglavačke) i dr. Ostvaruje uspješne suradnje sa sva četiri hrvatska narodna kazališta, ali i Kazalištem ITD, ZDK Gavella, Kazalištem Marina Držića, HNK u Zadru, HNK u Šibeniku te festivalima Splitsko ljeto i Dubrovačke ljetne igre. Na poziv poznatoga južnoameričkog kazališnog redatelja Carlosa Giméneza u Venezueli režira Woyczeka Büchnera koji se uspješno predstavlja na Međunarodnome kazališnom festivalu u Caracasu, zatim i Lorcinu Krvavu svadbu u Teatro Bellas Artes u Maracaibu. Na poziv Tomaža Pandura u mariborskome SNG-u režira kultnu predstavu Zona sumraka Sterlinga – Lukića te s istim kazalištem ostvaruje još nekoliko uspješnih predstava i od tada kontinuirano surađuje sa slovenskim kazalištima u kojima je režirala dvadesetak svjetskih i hrvatskih autora, pripadajući najzaposlenijim hrvatskim redateljima u Sloveniji.

Prevodi dramske tekstove s engleskoga, španjolskoga i talijanskog jezika te objavljuje eseje o kazalištu u zemlji i inozemstvu. Od 1997. godine je kućna redateljica splitskoga HNK, a u sezonama 2002. – 2004. vrši dužnost ravnateljice Drame splitskoga HNK i dramskog programa Splitskoga ljeta. Od 2008. do 2010. bila je predsjednica Kazališnog vijeća splitskoga HNK te od 2002. do 2014. članica Vijeća Festivala hrvatske drame Marulićevi dani. Izbornica je festivala Marulićevi dani 2009. i 2010., Festivala Mali Marulić 2012., 2013. i 2014., urednica šibenskoga Međunarodnog dječjeg festivala 2013., 2014., 2015.
Članica je povjerenstva Nagrade Marin Držić za 2018., 2019. i 2020. Režirala je više od 80. predstava, a gotovo sve njezine predstave prikazane su na domaćim i međunarodnim festivalima gdje su ovjenčane mnogim nagradama, od kojih izdvajamo: Nagrade Marul za režije predstava Pustolov pred vratima (1991.), Otac (2001.), Nosi nas rijeka (2003.), Kašeta brokava (2016.) i Nagrade Marul za najbolje predstave; Pustolov pred vratima, Otac, Nosi nas rijeka na Festivalu Marulićevi dani, Nagrada Judita za najuspješnijeg umjetnika na 39. Splitskom ljetu za režiju Krležine Salome, Nagrada Marko Fotez za režiju predstava Oluja Shakespearea i Hajdemo skakati po tim oblacima Bošnjaka, u sezoni 2003./2004., Velika nagrada publike i Nagrada stručnog žirija Slovenskoga festivala komornog kazališta 2008. za najbolju predstavu, Metoda Grönholm Galcerana u produkciji Gledališča Ptuj, Nagrada Osmijeh Sarajeva na Međunarodnom festivalu komedije u Sarajevu 2017. za najbolju predstavu Ime Delaportea – Patellierea u produkciji Teatra komedija iz Skopja, Nagrada Marko Fotez za režiju predstava Kušnja Millera i Laponija Clementea – Angeleta u splitskoj Drami u sezoni 2019./2020. Godine 2016. dobiva odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos hrvatskoj umjetnosti i kulturi. Nenni Delmestre prvi je put gostovala u Drami HNK u Zagrebu 1996. kad je na scenu postavila Ibsenovu Heddu Gabler s Enom Begović, Božidarem Oreškovićem, Franjom Kuharom, Almom Pricom i Sinišom Popovićem u glavnim ulogama.