Showcase

• Tekst: Tomislav Šoban
• Koautor teksta i dramaturg: Marin Lisjak
• Redatelj i scenograf: Tomislav Šoban
• Kostimografkinja: Gabrijela Krešić
• Skladatelj: Miro Manojlović
• Oblikovatelj svjetla: Luka Matić
• Suradnica za scenski pokret: Natalija Manojlović
• Asistentice kostimografkinje: Suzana Tkalčec, Nina Kovačević (volonterka)
• Inspicijentica: Suzana Bogdan-Pavek

Glumci: Nina Violić, Livio Badurina

• Praizvedba u Zagrebu: 15.10.2023.
• Trajanje: 60 minuta (bez pauze)

Dvoje glumaca u dvorani na vrhu zgrade građene u Austro-Ugarskoj. U prostoru uređenom u modernističkom stilu 50-ih godina prošlog stoljeća. U dvorani ponajprije namijenjenoj za tonska snimanja. Dvoje glumaca u dvorani izvest će eksperiment. Inspiriran predavanjima fizičara Richarda Feynmana. Eksperiment ili pokus je analitički postupak za proučavanje uzročno-posljedičnih odnosa. U prirodnim znanostima to je postupak kontroliranog opažanja i mjerenja pojava. Pokus nam daje odgovore zašto se nešto zbiva. Zašto se isto ponavlja. Eksperiment može uputiti na to što je bitno, a što nebitno. Pokus može baciti novo svjetlo na poznate pojave. U prirodnim znanostima eksperiment je uspio ako uvijek daje isti rezultat. U dramskoj umjetnost eksperiment je uspio ako nikada ne daje isti rezultat. (Za sada vam više od ovoga ne možemo otkriti.)

Tomislav Šoban

(Zagreb, 1981.)

Diplomirao je 2004. godine na Odsjeku za grafiku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2016. završio je preddiplomski studij filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Na istoj je akademiji 2020. godine diplomirao M.A. studij filmske i TV režije, smjer igrani film. Od 2009. godine aktivni je član Kinokluba Zagreb čiji je predsjednik od 2018. do 2022. godine. Sklon je istraživanju filmske forme i filmskih izražajnih sredstava te je autor mnogih kratkih filmova različitih filmskih rodova koji su prikazivani na raznim domaćim i svjetskim festivalima.

Nagrade

34. Marulićevi dani, festival hrvatske drame:

• Najbolja predstava u cjelini —iz obrazloženja: “pronalazeći nove puteve u komunikaciji sa publikom - propituje položaj čovjeka u suvremenom društvu i brutalno otkriva robotizirane obrasce ponašanja koje smo sami sebi nametnuli tijekom evolucije. Scenski pokret je oštar, precizan i čini neizostavni dio predstave kako u vizualnom, tako i u značenjskom smislu. Dinamici izvedbe svakako doprinosi svjetlo koje je u neprestanoj komunikaciji sa događajima na sceni, dok glumci kroz fizičke i umne zadatke daju publici priliku da svjedoči utjelovljenju zaista izuzetnog umjetničkog scenskog izraza”;
• Nina Violić, za glumačko ostvarenje — iz obrazloženja: “Nina Violić u predstavi „Zbilja“ izuzetno snažno, fino obojeno ironijom, poigravajući se glasom, pokretom i mimikom, od komičnih do karikaturalnih valera, gradi svoju glumačku izvedbu. Kroz repetitivne, robotizirane, gotovo mehaničke radnje, duhovitost i začudnost podjednako crpi i iz fizičkog i tekstualnog. Ona sugestivnim, niveliranim i strogo kontroliranim transformacijama izražava složenost bića umjetnika, ali i čovjeka ograničenog vlastitim nametnutim obrascima ponašanja, u koje upada svojevoljno i kojima se ne opire. Glumica posebne dramske i fizičke ekspresije zahvaljujući suštinskom talentu koji dolazi iz nutrine bića, uspijeva na sceni utjeloviti rediteljsku zamisao.”

• Redatelj: Ivan Planinić
• Adaptacija teksta: Ivan Planinić i Mirna Rustemović
• Dramaturginja: Mirna Rustemović
• Scenograf i oblikovatelj svjetla: Ivan Lušičić Liik
• Kostimografkinja: Ana Fucijaš
• Skladatelj: Nikša Marinović
• Oblikovatelj zvuka: Luka Gamulin
• Scenski pokret i asistentica redatelja: Maja Marjančić

Ansambl predstave

• Daria Lorenci Flatz
• Živko Anočić
• Vlasta Ramljak
• Franjo Kuhar

Inspicijent: Antonio Mrzlić

Praizvedba: 18.02.2024.

Ishodišni tekstovi predstave Fafarikul dvije su knjige autorice i prevoditeljice Đurđice Čilić, Fafarikul i Novi kraj. Te su knjige zbirke crtica fragmentarne kompozicije koje ispreplićući sjećanja, početke i krajeve jednog života vješto dohvaćaju i repove naših života. Fafarikul je zbirka sjećanja na djetinjstvo, odrastanje i zrelost, o svemu onome prisutnome u jednom životu što prepoznajemo kada i nije s nama izravno povezano. Fafarikul je i zbirka stranputica koje nas lutajući dovedu na pravi put, koje naizgled djeluju toliko nevažno, ali se trajno i važno urezuju u naše misli. Novi kraj, svojevrsni nastavak prve knjige, može se čitati i kao skica za duži prozni tekst u kojem se, između više prisutnih narativnih linija, ističe ona koja promatra odnos pripovjedačice i njezine mame. Autorica nas na jednostavan, topao i sjetan način, evocirajući njihov odnos, podsjeća da kraj života ne znači ujedno i kraj priče. Predstava Fafarikul, rasuti tekstualni predložak, dramaturški montira kao jedinstvenu linearnu priču koju nam pripovijedaju četiri unutarnja glasa. Sučeljenost i polifonost intimnoga dramskog subjekta ocrtava nam mjesta dodirivanja geografskih, kulturoloških i identitetskih slojeva predloška. Redatelj ove predstave koja nastavlja istraživati nove i eksperimentalne forme u manjim prostorima HNK-a jest Ivan Planinić.

Autorski tim i podjela

• Redatelj: Bobo Jelčić
• Dramaturginja: Mirna Rustemović
• Kostimografkinja i scenografkinja: Zdravka Ivandija Kirigin
• Oblikovatelj svjetla: Ivan Lušičić Liik
• Asistent redatelja: Patrik Sečen
• Asistentica dramaturginje: Karla Leko
• Asistentica kostimografkinje: Tina Spahija
• Asistenti produkcije: Katarina Krešić / Josip Gregov (volonter)

Glume: Jadranka Đokić / Lana Meniga / Melody Martišković / Marko Makovičić / Luka Knez / Lara Nekić / Vid Ćosić / Marin Stević / Alma Prica / Ivan Colarić / Andrej Drenski / Antonio Mrzlić

Statisti: Andrej Drenski / Patrik Sečan

Za klavirom: Karlo Hubak

Inspicijent: Antonio Mrzlić

Praizvedba: 15. lipnja 2022.

Novi autorski projekt Bobe Jelčića Sorry osmišljen je kao kazališni proces u kojemu će se istraživanje radikalno usredotočiti na društvena pitanja i emocije temeljene na svakodnevnim ljudskim borbama, pronalazeći gotovo klasičnu veličinu u najmanjemu mogućem nizu događaja. U predstavi Sorry redatelj Bobo Jelčić upotrebljava jednostavnu rekvizitu za istraživanje života u kazalištu i kazališta u životu, i to izravnim pristupom u radu s glumcima oblikujući minimalan niz događaja postavljenih među stanovnike jednoga malog i običnog gradića. U ovome se kazališnom istraživanju susreću glumci Drame HNK-a u Zagrebu i mladi glumci te zajedno dekonstruiraju arhetipske priče o naizgled jednostavnim odnosima, poput odnosa majke i kćeri, oca i sina, prijatelja, prvih ljubavi... Predstava Sorry nastaje u sklopu Prospero projekta – Prošireno kazalište, koji okuplja deset partnera – devet kazališta i jedan medij (ARTE) – iz devet zemalja EU-a. Neka od kazališta u projektu jesu Théâtre National de Bretagne, pariški Odéon-Théâtre de L’Europe, Emilia Romagna Teatro Fondazione iz Modene, berlinska Schaubühne am Lehniner Platz, Göteborgs Stadsteater, São Luiz Teatro Municipale iz Lisabona, Internationaal Theater Amsterdam i Théâtre de Liège. Ovaj projekt usmjeren je na poticanje umjetničke razmjene i suradnje s ciljem oblikovanja europskog identiteta i promicanja kulture otvorenosti. Izgrađen na novoj dinamici suradnje, ostvaruje sinergiju odnosa između partnera, njihovih timova, umjetnika i publike, dizajna produkcija i turneja, želeći pokazati kako je kultura snaga koja pokreće društvo u vremenima krize te stimulira kreativnost.

Prijevodi i adaptacija

Prijevod: Vlatka Valentić (Godine, Djevojačke uspomene), Milena Ostojić (Događaj), Marko Gregorić (Jedna žena), Ela Agotić (Samo strast)

Adaptacija romana: Jovana Tomić i Mirna Rustemović

• Redateljica: Jovana Tomić
• Dramaturginja: Mirna Rustemović
• Skladatelj: Vladimir Pejković
• Scenografkinja: Zdravka Ivandija Kirigin
• Kostimografkinja: Selena Orb
• Koreografkinja: Petra Hrašćanec
• Oblikovateljica svjetla: Vesna Kolarec
• Asistentice: Marta Tutiš (redateljica), Andrea Lipej (scenografkinja), Irena Stolla (kostimografkinja)

Ansambl predstave

• Ksenija Marinković
• Daria Lorenci Flatz
• Iva Mihalić
• Jadranka Đokić
• Lana Meniga

Inspicijent: Antonio Mrzlić

Šaptačica: Danijela Zobunđija

Premijera: 6. 6. 2025.

Temeljeno na djelima Les années, Une Femme, Mémoire de fille, Passion simple i L’Événement autorice Annie Ernaux © Gallimard.

Godine (Les Années) nobelovke Annie Ernaux autobiografski su roman u kojemu se vještim književnim postupcima i rafiniranim stilom individualna i kolektivna iskustva sjedinjuju u zajedničko, rekonstruirano sjećanje. Na poroznim granicama između poetskog stila i dokumentarnosti Ernaux u trećem licu vodi čitatelje gustim tkanjem svojega autofikcijskog teksta nižući snažne i upečatljive slike francuske prošlosti – od 1940-ih godina do početka 21. stoljeća. Satkan upravo od slika, ovaj slojeviti roman zahvaća različite aspekte svakodnevnog života s naglaskom na žensko iskustvo prožeto društvenim i političkim silnicama. Sazrijevanje, prijateljstva, obiteljski i ljubavni odnosi, istraživanje i izražavanje vlastite seksualnosti, politički i povijesni prevrati, masovna i visoka kultura, utjecaji katoličkog odgoja, ženska prava i konzumerizam neke su od tema koje Annie Ernaux maestralno opisuje u asocijativnim sljedovima intimnih fragmenata koji postaju univerzalan doživljaj. U adaptaciji romana Annie Ernaux redateljica Jovana Tomić i dramaturginja Mirna Rustemović usredotočile su se na povijest žene koja razmatra svoje mjesto u svijetu uviđajući vlastitu prošlost u društveno-političkom kontekstu i u najintimnijim odnosima. Tretman tijela važna je točka u priči i jeziku predstave. Tijelo i tjelesnost prizma je kroz koju se može promatrati cijeli život, ali i osobna i politička povijest žena. Svojom iskrenošću i humorom Annie Ernaux osvaja publiku, pa njezina priča postaje univerzalnom i tiče se svih nas. Za adaptaciju su poslužila djela Annie Ernaux Godine i Djevojačke uspomene (na hrvatski jezik prevela Vlatka Valentić, nakladnik OceanMore), Jedna žena (na hrvatski jezik preveo Marko Gregorić, nakladnici Kulturtreger i Multimedijalni institut), Samo strast (na hrvatski jezik prevela Ela Agotić, nakladnik Vuković&Runjić) i Događaj (na hrvatski jezik prevela Milena Ostojić, nakladnici Kulturtreger i Multimedijalni institut). Predstava obrađuje kompleksne sadržaje te se preporučuje gledateljima starijima od 16 godina.

Negdje u sumraku civilizacije, na prijelazu iz 1929. u 1930. godinu, mladi, još neafirmirani pisac stiže u Berlin u potrazi za nadahnućem. U svijetu političkih previranja, gladi, neimaštine i nadolazeće prijetnje nacizma Clifford Bradshaw pronalazi male oaze slobode skrivene u sjenama, podrumskim klubovima i trošnim sobama. U stanu nekad bogate, a sada snalažljive Fräulein Schneider Clifford Bradshaw postaje dio male urbane obitelji sastavljene od pojedinaca koji se samo pokušavaju snaći i preživjeti neizvjesnu, okrutniju budućnost koja navire u njihove živote. Kad u betonskom labirintu oko Nollendorfplatza susretne Sally Bowles, svoju muzu, sestru i, zašto ne, srodnu dušu, Cliff će otkriti koliko ljubavi i skrivene ljepote ima čak i u najmračnijim vremenima.

Mjuzikl Cabaret premijerno je izveden na Broadwayu 1966. godine u režiji Harolda Princea, s glazbom Johna Kandera, tekstovima pjesama Freda Ebba i dramskim predloškom Joea Masteroffa. Temelji se na drami Ja sam kamera Johna Van Drutena koja je pak adaptacija kultnog (i djelomično autobiografskog) romana Christophera Isherwooda Zbogom Berlinu iz 1939. godine.

U mjuziklu Cabaret Masteroff kombinira Van Drutenovu dramu i Isherwoodov roman postavljajući na scenu svijet pred samim urušavanjem – tik prije erupcije vulkana ili velike poplave. U takvom svijetu jedni u ime budućnosti biraju smrt i uništenje, a drugi, pioniri slobode, dočekuju katastrofu raširenih ruku. Ti drugi, prezreni, koje predvodi Sally Bowles (u filmskoj adaptaciji Boba Fossea nezaboravna Liza Minnelli), radije će dočekati kraj plešući, radije će umrijeti od smijeha nego od politike, dosade ili očaja.

Clifford i Sally, urbani Romeo i Julija, homoseksualac i njegova (kako je uopće nazvati) Frau, usprkos svakoj tami, blatu i fašizmu, uspjeli su, barem na nekoliko mjeseci, stvoriti prostor nade i omotani hladnim berlinskim noćima zajedno sanjati snove koji se nikada neće ostvariti.

Ovaj će mjuzikl, kao zajednički projekt dramskog, opernog i baletnog ansambla, režirati Leo Mujić, domaćoj publici omiljeni koreograf i redatelj, a dirigirat će Ivan Josip Skender.