Svečani zastori Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu
Zdravko Blažeković
Svojim istaknutim položajem ispred publike u očekivanju predstave, scenski zastori najupečatljiviji su dio kazališnog interijera jer su na njima još od renesansnog vremena bili prikazivani različiti vizualni sadržaji. Zastori u baroknim kazalištima uglavnom su prikazivali teme vezane uz antičku mitologiju te su svojim metaforama podcrtavali autoritet kraljevskih ili aristokratskih vlasnika kazališta. Umjetnici romantizma na zastorima su predstavljali kompozicije bogate nacionalnim porukama, odavanjem počasti kraljevskim kućama, a u talijanskim kazalištima posebno su bile popularne teme vezane uz lokalnu povijest.
Novo razumijevanje dramaturgije od šezdesetih godina 19. stoljeća pojednostavnilo je kazališne zastore te su oni najčešće bili jednostavni i bez figurativnih prikaza. Arhitekt pariške Opere Charles Garnier, za inače neobično bogato dekoriran prostor, zamislio je raskošnu draperiju, koja publici ipak nije sugerirala neku priču. Zastor koji je za svoje predstave dizajnirao Richard Wagner trebao se otvoriti na takav način da publici olakša uvod u dramsku priču koja je započinjala na pozornici, te je i opet bio jednostavna izgleda.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu prikupilo je tijekom svojega postojanja sedam scenskih zastora, što je iznimno velik broj čak i u najvećim kazališnim kućama, a slikari koji su ih izveli među najznačajnijim su hrvatskim likovnim umjetnicima: Vjekoslav Karas (1850.), Vlaho Bukovac (1895.), Fran Šimunović (1969.), Krsto Hegedušić (1969.), Ivan Lacković (1994.), Ivan Lovrenčić (1997.) te Vasilije Jordan (1999.). Pa ipak, publika je rijetko u prigodi vidjeti ove zastore te oni nikada dosad nisu bili istovremeno pokazani. Zbog toga ćemo u ovoj prilici pozornicu HNK-a nakratko pretvoriti u galerijski prostor i predstaviti svih sedam zastora u njihovu europskom i hrvatskom kontekstu.
ZDRAVKO BLAŽEKOVIĆ živi u New Yorku gdje je direktor Istraživačkog centra za glazbenu ikonografiju pri Graduate Center, City University of New York te izvršni urednik pri Répertoire International de Littérature Musicale. Godine 1998. pokrenuo je znanstveni časopis za glazbenu ikonografiju Music in Art, a 2016. ustanovio je monografsku seriju Music in Visual Cultures (Brepols), kojima je do danas urednik. Predsjednik je pri ICTMD Study Group on Iconogrphy of the Performing Arts. Njegovi znanstveni interesi uključuju glazbu jugoistočne i srednje Europe 18. i 19. stoljeća, glazbenu ikonografiju, organologiju, glazbenu historiografiju, recepciju antičke grčke i rimske organologije u 18. stoljeću, glazbene kontakte između Europe i Kine do 19. stoljeća te glazbeni simbolizam u srednjovjekovnoj i renesansnoj astrologiji.
