Giuseppe Verdi Don Carlo

Don Carlo

Kreativni tim

Dirigent

Loris Voltolini

Redatelj

Derek Gimpel

Scenograf

Italo Grassi

Kostimograf

Stephan Dietrich

Koreografkinja i scenski pokret

Mateja Pučko Petković

Oblikovatelj svjetla

Sebastian Alphons

Asistent dirigenta

Darijan Ivezić

Asistent redatelja

Petar Vujačić

Asistenti scenografa

Irena Kraljić, Ante Serdar

Asistentica kostimografa

Mia Rejc – Prajninger

Zborovođa

Luka Vukšić

Ansambl predstave

FILIP II

Luciano Batinić / Ivica Čikeš

ELIZABETA

Valentina Fijačko Kobić

DON CARLO

MARKIZ RODRIGO POSA

EBOLI

Dubravka Šeparović-Mušović

VELIKI INKVIZITOR

Luciano Batinić / Ivica Čikeš

TEBALDO

Gorana Biondić Ruško / Martina Klarić

STARI REDOVNIK

KRALJEV GLASNIK

Damir Klačar

GLAS S NEBA

CONTE DI LERMA

Ivo Gamulin

GROFICA D’AREMBERG

Tajana Gluhak

KORIFEJ

Robert Palić

ORKESTAR I ZBOR HRVATSKOGA NARODNOG KAZALIŠTA U ZAGREBU

Koncertni majstori

Vlatka Peljhan, Mojca Ramušćak

Korepetitori

Vjekoslav Babić, Helena Borović, Nina Cossetto, Silvana Čuljak, Darijan Ivezić

Inspicijentice

Aleksandra Ćorluka, Zrinka Petrušanec

Šaptačice

Marija Dražančić, Gordana Nikić

Premijera

10.04.2017

Velika opera u 5 činova

Veličanstvena opera Giuseppea Verdija Don Carlo, jedno je od brojnih skladateljevih remek-djela temeljena je na dramskom tekstu velikoga njemačkog pisca Friedricha Schillera. Fabula opere prati životnu sudbinu prijestolonasljednika španjolskog trona don Carla, zaručenog za francusku princezu Elizabetu Valonsku, koja se iz političkih razloga mora udati za Carlova oca Filipa II., kako bi rat između Španjolske i Francuske napokon završio. Usporedno s ljubavnom intrigom u koju je upletena dvorska dama Eboli pratimo i politička previranja u borbi za nezavisnost Flandrije. Na kraju opere Elizabeta moli u samostanu svetog Yuste pokraj groba Carla V. čekajući Carla prije odlaska u borbu za oslobođenje Flandrije. Do grobnice stižu kralj Filip i Veliki inkvizitor želeći uhititi Carla, no u posljednji ga trenutak spasi tajanstveni redovnik, prepoznat kao Carlo V., za kojega se vjerovalo da je mrtav.

Opera se izvodi na talijanskom jeziku, preveo Angelo Zanardini i Piero Faggioni prema Josephu Méryu i Camillu du Loclu.

Uredio Elio Boncompagni, u pet činova, uključujući zadnju verziju opere iz 1886., sa dodatnim dijelovima iz prve izvedbe u Parizu 1867. bitnih za glazbene i dramaturške vrijednosti.

Sadržaj opere

I. ČIN

1. SLIKA
Francuska i Španjolska već dugo ratuju, što je francusku zemlju i narod dovelo do ruba propasti. Španjolski diplomatski izaslanici dolaze u Francusku kako bi dogovorili mir. Don Carlo, španjolski infant, sin Filipa II., dolazi u Francusku kako bi susreo princezu Elizabetu, kćer francuskoga kralja Henrika II., za koju je od djetinjstva zaručen.
Njih se dvoje sreću u šumi dvorca Fontainebleau, gdje traje lov, a Elizabeta se izgubila. Carlo joj se predstavlja kao član španjolskog izaslanstva jer ga ona ne poznaje i ostaje je štititi dok njezin paž Tebaldo odlazi po pomoć. Kad ostanu sami Carlo joj pokazuje svoj portret i ona prepoznaje svojeg zaručnika. Zaljubljeni jedno u drugo ne mogu sakriti svoju sreću kad se začuje zvuk topa iz palače, koji potvrđuje da je mir zaključen. Tebaldo se vraća praćen 40 dvorjanima i narodom, donoseći vijest kako je u zalog mira Elizabeta obećana španjolskom kralju Filipu II., Carlovu ocu. Shvaćajući da tim brakom osigurava dobrobit vlastita naroda, Elizabeta se miri sa sudbinom.

II. ČIN

2. SLIKA
Don Carlo dolazi u samostan svetog Yuste kako bi vidio Elizabetu, koja će ovamo doći sa suprugom Filipom II. pokloniti se grobu Carla V., čija je sjena vječno prisutna. Dok je Carlo zapanjen sličnošću jednoga starog redovnika i njegova pokojnog djeda, iznenadi ga dolazak najdražeg prijatelja Rodriga, markiza od Pose, koji se upravo vratio iz Holandije, koja trpi strašno vladarsko ugnjetavanje. Carlo povjeri prijatelju svoju tajnu, ljubav prema maćehi, a Rodrigo ga moli neka zaboravi tu nemoguću ljubav i neka s njime krene u borbu za slobodu potlačene Flandrije. Mladići se zaklinju na vječno prijateljstvo i zajednički cilj.

3. SLIKA
U vrtu samostana svetog Yuste dvorske dame se zabavljaju slušajući saracensku pjesmu princeze Eboli. Pridružuje im se kraljica, a zatim i Rodrigo, donoseći Elizabeti pismo majke iz Pariza, usput je moleći neka primi Carla nasamo, što ona pristaje. Eboli zapitkuje o veselim događajima s francuskog dvora, i svi se povlače.
Don Carlo traži od Elizabete neka posreduje kod kralja i zamoli dopuštenje za njegov odlazak u Flandriju. Obuzet osjećajima ne može sakriti svoju ljubav prema njoj, no odlazi očajan jer shvaća da za njih dvoje ne postoji nikakva nada.
Kralj zatiče svoju suprugu bez pratnje i u bijesu kažnjava dvorsku damu, groficu d’Aremberg, prisilnim povratkom u Francusku, ponizivši tako i samu kraljicu.
Kad Filip II. i Rodrigo ostanu sami, Rodrigo hrabro i otvoreno govori kralju o patnjama flandrijskog naroda i moli za mir i slobodu, ali uzalud. Svojim ponašanjem i držanjem Rodrigo privuče kraljevu pozornost te ga on promakne u osobna savjetnika i upozorava neka se čuva Velikog inkvizitora. Povjerava mu svoje brige o Carlu i Elizabeti, tražeći od njega neka pripazi na njih dvoje.

III. ČIN

4. SLIKA
U kraljičinu se vrtu priprema svečanost uoči krunidbe Filipa II. Elizabeta ne želi ići na svetkovinu jer želi provesti noć s Filipom u molitvi i moli princezu Eboli neka odjene njezin ogrtač, stavi ogrlicu i masku te ode na svečanost umjesto nje. Eboli u tome vidi svoju priliku za osvajanje Carla te mu hitno šalje poruku. Na svečanosti se prikazuje veličanstven balet La Peregrina.
Zakrabuljena Eboli čeka Carlosa, koji, vjerujući kako ga je pozvala Elizabeta, brzo dolazi, izjavljujući ženi pod krinkom ljubav. Shvaćajući da izgovorene riječi nisu upućene njoj, Eboli obuzima bijes i ona ponižena prijeti kako će tajnu otkriti kralju. Upozorava ga da mu ni Rodrigo koji je sada kraljev pouzdanik, neće moći pomoći. Ni odlučni argumenti Rodriga, koji je upravo stigao, ne mogu stišati njezin gnjev i ona odlazi zaklinjući se na osvetu objelodanjivanjem veze kraljice i posinka. Rodrigo savjetuje Carlu neka mu povjeri sva pisma i dokumente koji bi ga mogli kompromitirati, što on i učini.

5. S L I K A
Na velikom trgu ispred katedrale u Valladolidu priprema se auto da fé, a gomila okupljena naroda pjeva hvalospjeve kralju, koji se krunidbenom zakletvom obvezao biti Božjim osvetnikom ognjem i mačem. Redovnici predvode povorku krivovjeraca koje je inkvizicija osudila na smrt.
Flandrijski i brabantski izaslanici, predvođeni Carlom, na koljenima mole kralja za slobodu svoje zemlje, što on odbije nazivajući ih buntovnicima. Odbije i Carlovu molbu da mu povjeri namjesništvo nad Flandrijom i Brabantom, a kad Carlo izvuče mač jer se želi zakleti kako će osloboditi flandrijski narod, kralj naredi neka ga razoružaju. Nitko se ne usuđuje prići infantu, i Rodrigo, da bi spriječio veće zlo, pristupi prijatelju, oduzme mu mač i preda kralju. Filip ga proglašava vojvodom. Auto da fé se nastavlja, a anđeoski glas s neba tješi umiruće, obećavajući njihovim dušama Božji mir.

IV. ČIN

6. SLIKA
U svojim odajama dvorca Valladolid Filip je zaokupljen mračnim mislima jer shvaća da mu kraljevska vlast, bez ljubavi ne donosi sreću ni smirenje te u veličanstvenom monologu daje oduška svojoj boli.
Dolaskom Velikog inkvizitora slijedi jedan od najsugestivnijih prizora cjelokupne operne literature – duet dvaju basova. Veliki inkvizitor uvjerava kralja kako je u redu pogubiti vlastita sina ako je to u slavu vjere, ali traži i glavu markiza od Pose kojega smatra glavnim pobornikom opasnih slobodoumnih ideja. Premda se kralj tomu protivi, iz tog sukoba svjetovne i crkvene vlasti Veliki inkvizitor izlazi kao pobjednik.
Elizabeta ulazi u kraljeve odaje uzbuđeno govoreći kako joj je nestala škrinjica s najvećim dragocjenostima. Škrinjica je kod Filipa i on je u njoj našao Carlovu sliku pa optužuje Elizabetu za preljub. Ona objašnjava kako je infantova slika unutra jer su njih dvoje jednom bili zaručeni, a zatim se duboko povrijeđena onesvijesti.
Na kraljev poziv u pomoć pritrče Eboli i Rodrigo. Slijedi kvartet u kojemu Filip proklinje svoju sumnju, Eboli se kaje, Rodrigo vjeruje kako je došlo vrijeme borbe za ljepšu budućnost, a Elizabeta, došavši svijesti, tuguje nad svojim nesretnim životom u tuđoj zemlji.
Kad ostanu same, Eboli priznaje kraljici kako je gonjena ljubomorom ukrala škrinjicu i podmetnula je kralju, sve zbog svoje beznadne ljubavi prema Carlu. Priznaje i kako je bila Filipova ljubavnica. Elizabeta joj prepušta neka odluči hoće li otići u samostan ili u progonstvo. Kajući se zbog svoje nepromišljenosti i zaslijepljenosti, Eboli proklinje svoju ljepotu i odluči, prije no što ode iz svijeta, potaknuti narod da oslobodi i spasi Carla.

7. SLIKA
U tamnicu gdje čami zatočeni Carlo, dolazi Rodrigo javiti prijatelju da je oslobođen krivnje jer su svi papiri koji su ga mogli teretiti pronađeni kod njega. Dok ga ohrabruje u slobodarskom pothvatu, iz tame odjekne hitac i Rodrigo pada smrtno pogođen, ali sretan jer je uspio spasiti prijatelja. Prije smrti govori mu kako će Elizabeta sljedećeg dana biti u samostanu svetog Yuste.
Ulazi kralj i vraća Carlu mač, što on prezirno odbije, očajan zbog Rodrigove smrti, odričući se oca i njegove krvave krune. Filip tada, prvi put biva dirnut i počinje prekrasnu pogrebnu tužaljku koja otkriva mnoge dotada skrivene elemente Carlove i Filipove osobnosti.
Zvonjava zvona najavljuje narodni ustanak; Eboli je navela narod da provali u tamnicu i oslobodi infanta, ali svi pokleknu pred zastrašujućom pojavom Velikog inkvizitora, koji zapovijeda: Kleknite pred kraljem. U međuvremenu Elizabeta Carlu omogući bijeg.

V. ČIN

8 . SLIKA
U samostanu svetog Yuste, Elizabeta shvaća kako će njezina zemaljska zadaća uskoro završiti. Ona moli i čeka Carla. Carlo dolazi spreman zaboraviti svoju bezizglednu ljubav i otići u Flandriju kako bi se borio za Rodrigove ideje. Dok se opraštaju, Elizabeta blagoslovi njegovu misiju u Flandriji, i oni se raduju ponovnom susretu u boljem svijetu.
Filip i Veliki inkvizitor čuju njihove posljednje riječi i kralj naredi stražarima neka uhite infanta zbog preljuba. No, stari redovnik u pozadini, koji je zapravo kralj Carlo V., a za kojega se vjerovalo da je mrtav, svojim pjevom izaziva opće čuđenje i misteriozno spašava Carla.

Povratkom prekrasnoga tenorskog glasa Tomislava Mužeka u naslovnoj ulozi naša je opera itekako na dobitku.— Jutarnji list
Vrlo uvjerljiva i precizna izvedba, što se glazbe tiče, najjači je argument ove produkcije, a velik trud ansambala i solista nipošto nije bio uzaludan. Don Carlo je veliki podvig Opere HNK koji je u Zagreb privukao i nekoliko inozemnih opernih znatiželjnika i profesionalaca.— Večernji list

Vezane novosti

Opera