Zimska priča Williama ShakespeareaDrama — 25. siječnja 2017.
Jedan od posljednjih napisanih Shakespeareovih tekstova Zimska priča, u režiji mlade engleske redateljice Polly Tritschler, na repertoaru je bila u utorak, 2. veljače 2018.
Zimska priča je drama napisana oko 1611. godine, i u njoj se Shakespeare, kao i u većini ostalih komada, nadahnuo raznim izvorima. Glavni je zaplet preuzet iz pastorale Pandosto Roberta Greena, objavljene u Engleskoj 1588., dok je Shakespeareov dramski tekst objavljen 1623. godine. Radnja Zimske priče počinje na Siciliji, gdje Poliksen, kralj Bohemije, susreće svojega prijatelja iz djetinjstva, Leonta, kralja Sicilije. Poliksen žuri u domovinu, no Leont ga svim silama nastoji zadržati na Siciliji te šalje svoju ženu Hermionu, nadajući se kako će ona uspjeti nagovoriti njegova prijatelja na dulji ostanak. Iznenađen uspjehom ženine misije, Leont posumnja kako su njih dvoje postali ljubavnici i da je Hermionina trudnoća posljedica te ljubavi s Poliksenom, pa naredi neka ga otruju. No, on ipak uspije pobjeći u Bohemiju, a Leont, ostavši uvjeren u ženinu nevjeru baca ju u tamnicu. Hermiona rađa djevojčicu, prema kojoj Leont također nema milosti i naredi neka se dijete ostavi na pustome mjestu, dok Hermionu izvrgava javnomu suđenju zbog nevjere. Iako prorok iz Delfa izjavi kako su Hermiona i Poliksen nevini, Leont odbija u to povjerovati. U međuvremenu umire njegov sin – nasljednik, a uskoro i Hermiona skonča svoj život. Njezinu ostavljenu kći, na obalama Bohemije spašava pastir. Prolazi punih šesnaest godina i saznajemo da se Poliksenov sin zaljubio u mladu djevojku Perditu, koju je spasio i odgojio pastir. Poliksen ne odobrava tu vezu i dvoje mladih bježe na Siciliju gdje zatječu Leonta koji još tuguje za svojom obitelji. Za njima dolazi i Poliksen, pa se poslije brojnih peripetija dvojica starih prijatelja ipak uspijevaju pomiriti te s mladim parom odlaze do mjesta gdje stoji Hermionin kip. Vidjevši kip, Leont se jako uznemiri, a kip iznenada, na opće zaprepaštenje, oživi.
U predstavi sudjeluju: Dragan Despot (Leont, kralj Sicilije), Alma Prica (Hermiona, Leontova žena), Jan Nikola Baš / Lukas Ripli (Mamilije, Leontov sin), Livio Badurina (Poliksen, kralj Bohemije), Luka Dragić (Florizel, Poliksenov sin), Mislav Čavajda (Camillo), Slavko Juraga (Antigon), Jadranka Đokić (Paulina), Silvio Vovk (Kleomen), Ivan Glowatzky (Dion), Alen Šalinović (Arhidam), Dušan Gojić ( Pastir), Damir Markovina (Sin pastira), Nikša Kušelj (Autolik), Luca Anić (Perdita), Barbara Vicković (Mopsa), Dora Lipovčan (Dorka), Borna Šercar, Fran Šercar (glazbenici-udaraljkaši).
Djelo je izvedeno u prijevodu Milana Bogdanovića i Branka Gavelle, a redakciju prijevoda je napravila Sanja Ivić, ujedno i dramaturginja predstave. Scenografi su Johannes Schütz i Yanjun Hu, kostimografkinja Ana Savić Gecan, skladatelj scenske glazbe Marc Tritschler, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek. Predstava je premijerno izvedena 12. siječnja 2017.
