Novosti

U nedjelju, 9. veljače 2020., u 84. godini života napustio nas je maestro Vladimir Kranjčević, pijanist, dirigent, pedagog i organizator glazbenog života iznimno duge i plodne karijere.
Vladimir Kranjčević se rodio 21. studenog 1936. u Zagrebu. Dio djetinjstva proveo je u Križevcima, gdje je i počeo s glazbenim obrazovanjem. Diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Ladislava Šabana, ali je nakon ozljede ruke morao odustati od obećavajuće pijanističke karijere. Stoga se posvetio dirigiranju koje je studirao kod profesora Slavka Zlatića u Zagrebu i Igor Markeviča u Monte Carlu, magistriravši u Beogradu u klasi Vojislava Ilića.
Ostvario je velik broj nastupa u domovini i inozemstvu, na više kontinenata, s brojnim ansamblima među kojima se ističu Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a, Zagrebački madrigalisti te osobito Akademski zbor Ivan Goran Kovačić čiji je bio dugogodišnji umjetnički voditelj. Na tom mjestu, ali i kao pedagog u nekoliko zagrebačkih glazbenih škola, kao ravnatelj Glazbene škole Vatroslav Lisinski te skoro trideset godina profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, odgajao je, svojom strašću prema glazbi nadanjivao i trajno obilježio živote čitavih naraštaja budućih profesionalnih glazbenika, kao i ljudi najrazličitijih profesija koji su ostali privrženi zaljubljenici glazbene umjetnosti.
Bio je jedan od suuosnivača i dugogodišnji ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri. Od 2006. godine angažirao se i na čelu prvog komornog opernog kazališta u Hrvatskoj Komorne opere bb, a neizmjerno važnu ulogu je imao najprije kao podupiratelj, a kasnije i glavni organizator Festivala sv. Marka. Dubok trag ostavio je i u Beogradu višegodišnjom suradnjom s Muzičkom produkcijom RTB-a, osobito kao dirigent zadužen za posebne velike vokalno-instrumentalne projekte.
Dragocjen je i njegov doprinos hrvatskoj glazbenoj diskografiji i produkciji. Osim dvadesetak gramofonskih ploča i 20 kompaktnih diskova, snimio je i više od 5000 minuta studijskih snimaka za radio i televiziju, uglavnom djela hrvatskih skladatelja, ali i svjetske glazbene literature. Svojim neumornim radom oko promicanja glazbe hrvatskih autora te kao dirigent zadužio je svojim izvedbama i praizvedbama čitavu plejadu hrvatskih skladatelja nekoliko generacija.
Od brojnih priznanja koje je za života dobio valja istaknuti profesionalne glazbeničke nagrade kao što su Milka Trnina, Josip Štolcer Slavenski, Ivan Lukačić i Jurica Murai, potom Nagradu Grada Varaždina, diskografske nagrade Porin za pojedinačna ostvarenja i životno djelo, odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića te Red hrvatskog pletera, te nagrade Grada Zagreba, nagradu Vladimir Nazor za životno djelo te Nagradu hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje. Bio je počasni građanin Križevaca i dobitnik Zlatne medalje Varaždinske biskupije.
Posebnu vezu Vladimir Kranjčević je čitavog života imao s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Od 1994. do 2002. bio je ravnatelj Opere HNK i u tom je razdoblju pripremio i dirigirao izvedbe čitavog niza velikih djela operne literature: od Mozartovog Figarova pira, Čarobne frule i Otmice iz Saraja, preko Onjegina Petra Iljiča Čajkovskog, do velikih produkcija Hovanščine i Borisa Godunova Modesta Petroviča Musorgskog. Uz to, za vrijeme njegova ravnateljskog mandata na pozornici HNK dogodile su se i važne izvedbe i praizvedbe djela hrvatskih autora kao što su Preobražaj Stanka Horvata, Mlada žena Krešimira Šipuša, Govori mi o Augusti Zorana Juranića i Seoski svatovi Jurja Stahuljaka.
Ali, povrh toga, za Vladimira Kranjčevića je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu bilo najposvećeniji hram u kojem se već kao dječak počeo oduševljavati glazbeno-scenskom umjetnošću i na čijoj se pozornici sedamdesetak godina kasnije oprostio od dirigiranja, obasut pažnjom i velikom zahvalnošću brojnih kolega, počevši od tadašnjeg ravnatelja Opere HNK maestra Nikše Bareze, nacionalne prvakinje Dunje Vejzović i intendantice HNK Dubravke Vrgoč, bivših učenika, prijatelja te čitave kulturne javnosti.

Tog 10. svibnja 2017. posljednji je put dirigirao monumentalno Verdijevo djela Messa da requiem. Solisti su bili Rebeka Lokar, Dubravka Šeparović Mušović, Tomislav Mužek i Ivica Čikeš, a mnoštvo na pozornici činili su Orkestar i Zbor Opere HNK te Akademski zbor Ivan Goran Kovačić.
U dirljivom oproštajnom govoru maestro Kranjčević je, nakon zahvala mnogima, od roditelja, preko velikih učitelja i prijatelja koji ga prate kroz život pa sve do doktora koji ga godinama liječe, citirao redak iz opere Arijadna na Naxosu Richarda Straussa: "Glazba je sveta umjetnost". Govorio je o glazbi kao umjetnosti koja neizmjerno puno daje, oplemenjuje i obogaćuje um, dušu i srce, ali upravo zato i puno traži, ne trpi površnost i rutinu.
S tom porukom Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu upućuje maestru Kranjčeviću i svoj posljednji pozdrav i neizmjernu zahvalnost.