Preminuo Ivica KunčevićIz kazališta — 07. srpnja 2022.
Napustio nas je Ivica Kunčević, dugogodišnji član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, redatelj, pisac, sveučilišni profesor, umjetnički ravnatelj, ali prije svega kazališni čovjek koji je svoj cijeli radni vijek proveo radeći u kazalištu i za kazalište.
Rođen je 9. travnja 1945. godine u Bartolovcima kod Varaždina. Godine 1969. završio je studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te apsolvirao studij režije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Profesionalnu redateljsku karijeru započinje angažmanom u dubrovačkom kazalištu Marin Držić 1969.godine u kojem ostaje do 1977. kada dolazi u Zagreb i biva angažiran kao stalni redatelj DK Gavella, gdje režira brojne predstave sve do 1982. kada prelazi u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, isto kao stalni redatelj. Godine 2002. je imenovan ravnateljem Dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara i na toj poziciji radi sve do 2009. Godine 2008. izabran je u naslovno zvanje izvanrednog profesora režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje radi sa studentima sve do umirovljenja 2015.godine.
Ivica Kunčević je bio jedan od najboljih predstavnika redateljske generacije koja je djelovala u drugoj polovici prošloga i prvim desetljećima ovoga stoljeća. Tijekom svoje plodne i dugogodišnje redateljske karijere režirao je više od stotinu predstava različitih žanrovskih i stilskih odrednica, od dječjih (G.Vitez Plava boja snijega) i modernih komada (E.Ionesco Kakav kupleraj) do hrvatskih i svjetskih klasika (V.Stulli Kate Kapuralica, Sofoklo Antigona).
Njegovo redateljsko čitanje hrvatske baštine je uvelike pobudilo interes za tu domaću kazališnu literaturu. Često je režirao djela Williama Shakespearea (Macbeth, Henry IV, Romeo i Julija, Troilo i Kresida, Mjera za mjeru, Kralj Lear, Hamlet), Antona Pavloviča Čehova (Ivanov, Višnjik, Tri sestre, Ujak Vanja), Ive Vojnovića (Prolog nenapisane drame, Ekvinocijo, Maškarate ispod kuplja, Dubrovačka trilogija, Tužna Jele) i mnoge druge. Iz golemog opusa izdvajaju se antologijske predstave kojima je oduševio i publiku i kritiku poput Čehovljevog Ivanova (DK Gavella 1978.), Shakespeareovog Henry IV (DK Gavella 1980), Držićeva Dunda Maroja (HNK u Zagrebu 1981.), Vojnovićeve Dubrovačka trilogija (HNK u Zagrebu, 1982.,), Romea i Julije W. Shakeapearea (DLJI 1986.) Očeva i sinova B.Friela (HNK u Zagrebu 2002.),Tri sestre, A.P. Čehova (HNK u Zagrebu 2006.). Predstave koje je režirao u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu često su gostovale izvan Zagreba i Hrvatske (Rusija, Češka, Slovačka, Poljska).
Njegova redateljska poetika se temeljila na studioznom pristupu tekstu, nepogrešivom izboru glumaca i tijesnom suradnjom sa svim članovima umjetničke epike predstave, od dramaturga i scenografa, do kostimografa, skladatelja i oblikovatelja svjetla. U svakoj svojoj režiji je naglašavao umjetničke vrijednosti svih glumaca i svih suradnika težeći gusto isprepletenoj mreži suodnosa i kazališnih simbola. Kunčević je bio svestran redatelj i suvereno je vladao i malim i velikim pozornicama, no sjajne režije je ostvario i u ambijentalnom kazalištu, naročito na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ivica Kunčević je i jedan od najnagrađivanijih hrvatskih redatelja. Spomenimo tri Sterijine nagrade, nagradu Gavellinih večeri, nagradu Slobodne Dalmacije, Godišnju nagradu Vladimir Nazor, nagradu Orlando i posve nedavno, Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Kada smo mu prije nekoliko tjedana čestitali na toj nagradi, nitko nije mogao ni pretpostaviti kako ćemo ga vrlo brzo izgubiti.
Smrću Ivice Kunčevića Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu je izgubilo umjetnika koji je svojim radom i predanošću, svojim razumijevanjem fenomena kazališta i glume i svojom vjerom u važnost teatra, obogatio i zadužio zagrebačku nacionalnu kuću.
Hvala ti i zbogom.
