Novosti

Prošloga je vikenda u Det Norske teatretu u Oslu premijerno izvedeno Kraljevo Miroslava Krleže u režiji Ivice Buljana. Dio je to velikog projekta Drama goes Digital kojeg realizira Europska kazališna konvencija uz potporu Kreativne Europe. U okviru European Theatre Laba, norveški redatelj Erik Ulfsby je postavio Ibsenovog Peer Gynta u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Obje predstave osim kulturološkog aspekta razmjene klasičnih dramskih tekstova, bave se implementiranjem digitalnih inovacija u zvučnu sliku.

Buljanov autorski tim čine scenograf Sven Jonke, kostimografkinja Ana Savić Gecan, skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar i dramaturg Anders Hasmo. U predstavi glumi ansambl Det Norske teatreta kojeg predvode Oddgeir Thune u ulozi Janeza, Charlotte Frogner kao Anka, Joachim kao Štef i Frode Winther kao Herkules. Dramu je na norveški jezik preveo Jon Kvaerne, a riječ je o prvoj postavci jedne Krležine drame u Skandinaviji uopće i to točno na stotu godišnjicu objavljivanja Kraljeva. U prvim objavama, mediji oduševljeno otkrivaju Miroslava Krležu kao velikog europskog pisca.

Mona Levin u Aftenpostenu precizno smješta dramu u povijesni kontekst i piše da je to priča o ponavljanju i prolaznosti, o tome da ljudi nikada ništa ne nauče i o brojnim ratovima u Srednjoj Europi i na Balkanu tijekom 800 godina. Konkretnije, o Hrvatskoj i o raspadu Austro-Ugarske monarhije (čije je Hrvatska bila dio), i o raznim civilizacijskim propastima tijekom tih 800 godina. Hrvatski naslov Kraljevo znači sajam i odnosi se na godišnji festival žetve u čast mađarskog kralja i sveca Stjepana. Sajam se organizirao u okolici Zagreba od 1256. godine. Tu se susreću seljaci i građani, domaćice i prostitutke, vlastodršci i dame s bradom, a ondje, opće je uvriježeno, svi uživaju jednaka prava. Na pozornici svaka se prijateljska čarka završava nasiljem – kao što je bio slučaj i s manjim državama na tim prostorima. Žene su potlačene i iskorištavane. Sajmište završava kao zgarište i ruševina. Svi smo mi dio života i smrti i jadne ljubavi, rata i zaborava koji može donijeti uspješan odnos - prije nego što opet izbije nasilje između muškarca i žene, između društvenih slojeva i klasa i političkih fronta, između raznih nacionalnosti koje su prisiljene podijeliti svjetsku arenu. Kraljevo Ivice Buljana  je veliki dvosatni tulum, s ogromnim angažmanom publike. Ovo je predstava koja ruši sve žanrovske granice. Levinova Krležu norveškoj publici predstavlja kao autora kod kojeg se vidi jak utjecaj Strindberga (Ett drömspel?) i Ibsena. Mrzio je buržoaziju, bio zakleti komunist i imao je presudan značaj za hrvatsko kazalište.

Kar Kristian Bekeng u Klassekampenu piše da je ovo divlji, kao u posljednjim danima Rima tip partija, agresivan rave koji ljude prenosi od stvarnosti u autodestruktivan hedonizam. Dmitrijeva ciganska fešta u Braći Karamazovima može biti referentna točka. Ansambl predstavlja Balkan beat band koji podiže atmosferu. Poslužuju se janjetina i vino iz plastičnih boca, a publika je izložena izravnom flertovanju. Vjerojatno je dosta parova u prvom redu moralo ozbiljno porazgovarati dan poslije predstave. Vino, dim, glazba, svjetlost, okus i miris obiluju po pozornici. Iznimna senzualnost, dvojnici, duhovi i vrištanje u ništavilo čini grotesknu fantazmagoriju, gdje, kroz tamu, možemo vidjeti bal sablasti na rubu staroga svijeta.

Stine Sørensen u kritici s naslovom Kazališna mladost poručila: Poledajte ovu predstavu. To je moj savjet svima. Zaboravite kućne tulume i idite u Det Norske Teatret na kazališnu feštu bez premca! Lijepo je, dojmljivo i dirljivo, i kada napustimo dvoranu, fešta ostane u vama. Trudila sam se najbolje što sam mogla opisati ovu izvanrednu predstavu, ali treba je prije svega doživjeti uživo. Pet zvjezdica za Kraljevo i hvala za predstavu koju neću skoro zaboraviti!