Novosti

Praizvedba drame <em> Plodna voda</em> Marine Vujčić

Praizvedba drame Plodna voda Marine VujčićIz kazališta — 22. studenoga 2022.

Dramski tekst  Plodna voda  suvremene hrvatske spisateljice Marine Vujčić, nagrađen 2020. godine prvom Nagradom Marin Držić za najbolje dramsko djelo, bit će praizveden 9. prosinca u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Drama se bavi aktualnom temom majčinstva koja je u našemu društvu često na meti kontroverznih svjetonazorskih stavova, a na scenu zagrebačkog HNK postavit će ga redateljica Nenni Delmestre.

Radnja drame Plodna voda smještena je u distopijski močvarni krajolik  u kojemu vlada izrazit i konstantan pritisak onih zaduženih za provođenje natalitetne politike, po mnogočemu nalikujući mnogim suvremenim društvima. Mjesto zbivanja radnje je neka poluilegalna klinika za očuvanje trudnoće, izolirana od ostatka svijeta u kojoj se susreću osobe vrlo različitih želja i ideja o intimnu ispunjenju, sreći i smislu života.

U središtu događanja su dvije žene; Nora (Jadranka Đokić) koja ne želi imati dijete, smatrajući kako bi joj rođenje bebe poremetilo život i uvjetovalo gubitak autonomije i Eva (Ana Begić Tahiri) kojoj život bez djeteta nema nikakva smisla, pa pokušava realizirati svoju želju jednim poprilično neuobičajenim rješenjem. Treća žena, Flora (Luca Anić) žrtva je nasilja koje nad njom vrši njezin partner. Muški likovi (Igor Kovač, Luka Dragić, Ivan Colarić…) različito reagiraju na probleme svojih partnerica, pokušavajući nametnuti i ostvariti svoje želje i stavove.

Drama Plodna voda zalaže se za čudesnost  i radost majčinstva, ali i za pravo na zbunjenost, strah, nelagodu, sreću, očaj, blaženstvo, preobražaj, ljubav ili neljubav, slobodu, otpor – na sve ono što se jednoj ženi u glavi i srcu može dogoditi dok postaje ili ne postaje majkom. Tekst se zalaže za društvo u kojemu žena nije tek kućanski aparat koji proizvodi potomke i obroke za obitelj. Zalaže se za autonomiju nad vlastitim tijelom i vlastitom sudbinom. Zalaže se za oblike života u kojima ljubav i nasilje ne mogu u istu rečenicu. Zalaže se, na koncu, za sve verzije plodnosti koje mogu dati smisao nečijem postojanju; za autentičnost kao ljudsko i žensko pravo. Zvučna kulisa ove drame nalikuje Morseovim znakovima, ali koji dolaze od prirode. Valjda ćemo te znakove i u vlastitim dramama, gradovima, zemljama i svjetovima jednom dešifrirati, napisala je Marina Vujčić.

Pročitaj i…

Prijavite se na HNK newsletter.