In memoriam Tonko LonzaDrama — 24. prosinca 2018.
Preminuo je Tonko Lonza ( Zaton kraj Dubrovnika, 28.09.1930. – Zagreb, 23.12.2018), jedan od najvećih suvremenih dramskih umjetnika i i kazališnih pedagoga.
Gimnaziju je završio u Dubrovniku 1950., Akademiju kazališne umjetnosti u Zagrebu 1955., glumom se počeo baviti kao gimnazijalac u Dubrovniku. Za vrijeme studija počeo je nastupati na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je svojom prvom ulogom Oresta u Goetheovoj Ifigeniji na Tauridi bio odmah zapažen od kritike i publike. Cijeli je život ostao vezan za Dubrovačke ljetne igre na kojima je ostvario niz antologijskih uloga. Od 1953. do 1968. godine bio je angažiran u Gradskom dramskom kazališta Gavella. U Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu prešao je 1968. i ostao do 1978. godine, a zatim je četiri godine djelovao kao samostalni umjetnik i puno surađivao s Teatrom u gostima. Godine 1982. postao je redoviti profesor scenskog govora na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je odgojio generacije glumaca. Niz uloga ostvario je u dramskom programu Televizije Zagreb te na filmu. Tijekom karijere dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj rad od kojih se izdvajaju Nagrada Vladimir Nazor, Nagrada hrvatskog glumišta i Orlando za životno djelo.
Veza s Dramom zagrebačkog HNK počinje još 1952. godine kada je kao student nastupio u ulozi Starca u Eshilovu Agamemnonu, Keglevicha u Velikoj puntariji Bratka Krefta i Glasnika u Aristofanovoj Lizistrati. Tijekom karijere nastavio je ostvarivati zapažene uloge u Drami zagrebačkog HNK ( Hilo u Matkovićevu Heraklu, Križovec u Krležinoj drami U agoniji, Zrinjski u Matkovićevu Generalu i njegovom lakrdijašu, Brut u Shakespearovu Juliju i Cezaru, Šofer u Feldmanovoj Vožnji, Petar Zrinjski u Raosovoj drami Navik on živi, Dundo Maroje u Držićevu Dundu Maroju, Tezej u Shakespearovu Snu ivanjske noći, Chrysalde u Molièrovoj Školi za žene, Flaminije u Shakespearovu Timonu Atenjaninu, Ignjat Glembaj u Krležinim Gospodi Glembajevima, Vatrogasac u Ionescovoj Ćelavoj pjevačici, Agazziz u Pirandellovoj drami Tako je (ako vam se čini), Hasanaga u Ogrizovićevoj Hasanaginici, Dorn u Čehovljevu Galebu, Doktor u Krležinoj Golgoti, Lord Stanley u Shakespearovu Richardu III., Lukša/Nikša u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji, Coltrone u Pirandellovim Gorskim divovima, Plovan u Budakovu Ognjištu, Gundulić u Osmanu Ivana Gundulića, Alcandre u Iluziji Corneillea).
Posljednji put je nastupio na pozornici zagrebačkog HNK 1994.godine u predstavi Hamlet W. Shakespearea, ostavši do posljednjeg dana zainteresiran i vezan uz kazališni život grada.
Komemoracija za Tonka Lonzu odražan je 8. siječnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
