In memoriam Stojan StojanovOpera — 27. prosinca 2018.
U Zagrebu je preminuo Stojan Stojanov (Burgas, Bugarska 28. 12. 1929. – Zagreb, 25. 12. 2018.), operni solist, dugogodišnji prvak Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i operni pedagog.
Muzičku akademiju završio je u Sofiji kod profesora Hrista Brmbasova. Debitirao je kao Rodolfo u Puccinijevoj La Bohème u Bugarskoj nacionalnoj operi u Sofiji, u kojoj je odmah poslije diplome dobio angažman. Još za vrijeme studija nastupao u pojedinim opernim izvedbama te Opere u kojoj je ostao tri godine, a zatim je prešao u Skopje. Od 1969. bio je angažiran u zagrebačkoj Operi HNK, u kojoj je nastupao u velikom broju repertoarnih premijernih i repriznih predstava do umirovljenja 1994. godine. U svojoj dugoj tenorskoj karijeri kreirao je više od 40 velikih i glavnih uloga u njemačkome, talijanskom, francuskom, slavenskom i domaćem repertoaru.
U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu ostvario je zapažene uloge u operama Verdija; Otello (Otello), Aida (Radames), Trubadur (Manrico), Krabuljni ples (Ricardo), Don Carlos (Don Carlos), Moć sudbine (Alvaro), Traviata (Alfredo), Bellinijevoj Normi (Polione), Bizetovoj Carmen (Don Jose), Saint-Saënsovu Samsonu i Dalili (Samson), Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani (Turridu), Leoncavallovu Pagliacciju (Canio), Puccinijevim Tosci (Cavaradossi), La Bohème (Rodolfo) i Turandot (Kalaf), Giordanovu Andrei Chenieru (Andrea Chenier), Čajkovskijevoj Pikovoj dami (Herman), Wagnerovu Ukletom Holandezu (Erik), Musorgskijevu Borisu Godunovu (Samozvanac), Borodinovu Knezu Igoru (Vladimir), Gotovčevu Eri s onoga svijeta (Ero), Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom (Sokolović / Juranić), Lisinskijevoj Ljubavi i zlobi (Vukosav), Gounodovu Faustu (Faust), Ponchiellijevoj Giocondi (Enzo), Donizettijevoj Luciji de Lammermoor (Edgardo), Beethovenovu Fideliju (Florestan), Cileinoj Adriani Lecovreur (Maurizio) i mnoge druge.
Za svoj rad dobio je mnoge nagrade. Na početku karijere pobijedio je na Moskovskome festivalu mladih opernih umjetnika, 1957., dobio je diplomu na Festivalu mladih opernih pjevača u Beču, 1959., Nagradu Erkel u Budimpešti 1960., a 1962. je osvojio nagradu na Prvome bugarskom natjecanju za interpretaciju opernog repertoara. Dobitnik je i Nagrade Milka Trnina za interpretaciju Otella u istoimenoj Verdijevoj operi u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.
Nastupao je na mnogim opernim pozornicama u zemlji i inozemstvu: Split, Osijek i Rijeka, u svim opernim kućama u regiji: Beogradu, Novom Sadu, Skopju, Sarajevu, Ljubljani, Mariboru, a gostovao je i na opernim pozornicama u Španjolskoj, Egiptu, Grčkoj, Njemačkoj, Rusiji, Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Švicarskoj, Francuskoj, Finskoj i Italiji.
Komemoracija za Stojana Stojanova održana je u petak, 4. siječnja 2019. u Hrvatskome narodnom kazališta u Zagrebu. Na komemoraciji su govorili: intendantica zagrebačkoga HNK Dubravka Vrgoč, otpravnik poslova Veleposlanstva Bugarske Nikolaj Nikolov, muzikologinja Jagoda Martinčević, nacionalna prvakinja Opere zagrebačkoga HNK Ivanka Boljkovac i bivši nacionalni prvak Opere zagrebačkoga HNK Vitomir Marof.
