In memoriam Mira FurlanIz kazališta — 22. siječnja 2021.
Mira Furlan zabljesnula je svojom pojavom odmah nakon što je diplomirala glumu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Njezina je darovitost bila iznad medijskih i žanrovskih kategorija, bila je ikona zagrebačke urbane kulture.
U Hrvatskom narodnom kazalištu proslavila se u antologijskoj predstavi Dunda Maroja u režiji Ivice Kunčevića, u ulozi Petrunjele, uz još jednog velikana Mustafu Nadarevića kao Pometa. Bila je Anabella u Fordovoj tragediji Šteta što je kurva u režiji Georgija Para, predstavi koja ja bila na repertoaru sedam godina, Celimena u Molièreovom Mizantropu u režiji Mire Međimureca, Edith u Đavolovom učeniku G. B. Shawa u režiji Božidara Violića, Marijana u Vučjaku Krleže u režiji Kosta Spaića, Natalija Petrovna u predstavi Mjesec dana na selu I.S.Turgenjeva u režijiji Georgija Para i mnogim drugim.
Nastupala je i u Teatru ITD u predstavama Romanca o tri ljubavi Antuna Šoljana (1977.) i Alfa/beta E. A. Whitehead (1978.).
Na Dubrovačkim ljetnim igrama ostat će zabilježena kao Glorija/Sestra Magdalena u Marinkovićevoj Gloriji. Bila je Laura u Dundu Maroju (1981.) i Ofelija u Menzelovu Hamletu (1982.). Glumila je na Splitskom ljetu naslovnu ulogu u Euripidovoj Heleni (1990.) kod Paola Magellija. U Kazalištu Ulysses na Brijunima vratila se hrvatskom kazalištu kao Medeja u Euripovoj tragediji 2002. godine.
Njezin baršunasti glas s tipičnim zagrebačkim naglaskom pretvorio ju je idealnom junakinjom filmova Rajka Grlića Štefica Cvek u raljama života i Za sreću je potrebno troje. Dobitnica je Zlatne arene 1982. za ulogu Enke u Vrdoljakovu filmu Kiklop (1983.) i za glavnu ulogu u filmu Lepota poroka Živka Nikolića (1986.).
Televizija ju je približila najširim masama. Igrala je Kate u Velom mistu Miljenka Smoje, Evu u Putovanju u Vučjak prema drami Miroslava Krleže i Miru u Smogovcima.
Prva drama Mire Furlan Dok nas smrt ne razdvoji, koju je 2013. režirao Miki Manojlović pokazala je i njezin spisateljski talent. Novinske kolumne za splitski Feral sakupila je u knjizi Totalna rasprodaja.
Devedesetih godina Mira Furlan bila je izložena strahotnoj javnoj kampanji. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu je u toj hajci odigralo nečasnu ulogu dajući joj otkaz iz stalnog angažmana, temeljen na formalnim razlozima. Nepristajanje na podjele, nepristajanje na demoniziranje „onog drugog“ bio je ljudski i umjetnički stav Mire Furlan, od kojeg nikada nije odustala.
Nakon otkaza, napustila je zemlju i otišla u SAD, gdje je ponovno izgradila svoju umjetničku karijeru. Okolnosti njezina odlaska nikome ne služe čast, a najmanje Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Ispričavamo se Miri Furlan koja niti jednim svojim umjetničkim i ljudskim postupkom nije zaslužila takvo ponašanje i izgon iz kazališta.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu održat će komemoraciju Miri Furlan čim epidemiološka situacija dozvoli okupljanje većeg broja ljudi.
