Novosti

Ravnatelj Drame HNK u Zagrebu, Ivica Buljan otkriva kako ga je u prvim danima izolacije obuzela stara strast za čitanjem, od buđenja do kasno popodne, a navečer gledanje filmova i serija.
I dok iz svoga vlastitoga doma koordinira probe s glumcima za predstavu Kafka na žalu, Harukija Murakamija, donosi vam mnoštvo ideja za dane kada ne znate što pročitati, pogledati ili poslušati.

KNJIGE
Dugo sam želio opet čitati Prousta, pa dobrog starog starog Tolstoja, Musila, Stendhala... ali za to nikad nije bilo vremena. Započeo sam s jednom starom ljubavi, Flaubertovim Sentimentalnim odgojem.
I tako sam opet žalio zajedno s mladim provincijalcem Frederikom Moreauom. Zašto je morao baš sve u životu zabrljati, a imao je opake šanse. Opet nisam htio da bude s kurtizanom Rosanette, gospođa Arnoux mi isto nije bila drag izbor. Sve je u ovom čitanju bilo kao nekad, kad sam i sam bio mlad.
Onda sam prigrabio Kafkin Dvorac jer otkad smo u HNK počeli probe za Murakamijevog Kafku na žalu, osjećam da se baš tu skriva tajna koja nam je važna za podizanje ulaznog kamena.

Došao je onda gust, egzistencijalističko-erotski roman Kristalno vrijeme Lojzeta Kovačiča, slovenskog Knausgaarda iz vremena prije nego što je pravi Knausgaard počeo pisati.
A od Norvežana sam pročitao njegovu suvremenicu Vigdis Hjorth i njen roman Nasljedstvo o bolesnim obiteljskim odnosima. Prvi roman Johna Fowlesa Kolekcionar, stilski je otkačen mračni roman o tipu koji dobije golem novac na lutriji pa kupi vilu u koju zatvori studenticu u koju je ludo zaljubljen. O finalu nećemo, možete pogledati i film.

Na hrvatskom sam ovaj put, u prijevodu prijatelja Zlatka Wurzberga, pročitao zadnji kratki roman Tko je ubio mog oca Edouarda Louisa, novog glasa francuske fiktoautobiografske književnosti. Meditativne boje u čitanje unosi slovenski pisac Dušan Šarotar u romanu Panorama, o boravku u irskim atlanskim pejzažima, te na kraju u andrićevskom (?!) Sarajevu.
Sada čitam Max Markusa Orthsa, o nadrealistima, divnom Ernstovom ménage à trois s Paulom Eluardom i Galom, umjetnicima koji se nose s ratovima, krizama i svojim ludim glavama.

FILM, SERIJA...
Meni najbolji film ne samo iz perioda izolacije, nego i zadnjih godina, je An Elephant Sitting still kineskog redatelja Hu Boa koji se nažalost ubio prije nakon što ga je dovršio. Prati nekoliko priča ljudi iz kafkijanskog sjevernokineskog velegrada, i fantastičan je uvod u ekološke i intimne kolapse izazvane koronom. Svidio mi se i lud film Hombres de piel dura Argentinca Jose Campusana o tinejdžeru Arielu koji izlazi kao pobjednik iz otrovne veze s naočitim svećenikom i otkriva slobodan svijet nesputanih strasti. Preporučujem art dokumentarac Braguino o rivalstvu dvije obitelji u Sibiru, najviše zbog senzacionalne prirode. Odličan je i dokumentarac o životu i karijeri kazališne kraljice Arianne Mnouchkine i njenog avangardnog teatra. A još bolji njen film Molière koji se sad može pogledati online.
Otkrio sam strip crtača Simona Hanselmanna kojeg pratim na Instagramu, gdje svaku večer objavljuje fenomenalne table po humoru između Simpsonovih i serije Sex Education. Uz ovu sam odgledao još jednu dobru seriju The End of F… World koja je fino zakamuflirana da kroz lica mrzovoljnih tinejdžera govori o problemima i nereliziranim maštarijama nas zrelih ljudi.

GLAZBA:
Slušam muziku u rasponu od Kid Cudija za žešću jutarnju kavu, live Yanna Tiersena s otoka Ouessant u Bretanji koji me podsjeća na moje tamošnje boravke, kao i Warrior Kidsi, jedan stari francuski punk band. A kako sam ja i dite Splitskih festivala, zadnjih dana slušam Marušku Šinković i Decembarska pisma, pa Biseru Veletanlić, Ditku Haberl, Gabi i Terezu iz sedamdesetih.

PORUKA:
Nadam se da vam potres u Zagrebu nije oštetio domove, ako možete ostanite zdravi i pribrani.
Gledajte još malo sve te predstave na netu, a onda ih ostavite uspomenama i vratite se kazalištu, jer je ono živo. Živo je jer sjedimo jedni do drugih i doživljavamo sve ono što glumci osjećaju kad se grle, ljube, svađaju, plaču i plešu zajedno.